Opis
Kanal kod Gravelinesa, Petit Fort-Philippe Seuratov je mirni lučki prizor iz 1890., jedan od posljednjih koje je naslikao. Izvornik mjeri 92,1 x 73,3 centimetra, ulje na platnu, a čuva ga Indianapolis Museum of Art at Newfields pod inventarnim brojem 45.195 i izlaže ga. Kod nas nastaje kao ručno slikana slika, u osam dimenzija ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu.
| Naslov: | Kanal kod Gravelinesa, Petit Fort-Philippe |
| Drugi naslovi: | The Channel of Gravelines, Petit Fort Philippe |
| Slikar: | Georges Seurat (Pariz 1859–1891) |
| Godina nastanka: | 1890. |
| Originalna veličina: | 92,1 cm x 73,3 cm |
| Originalna tehnika: | Ulje na platnu |
| Slikarski stil: | Neoimpresionizam, kako kaže muzej – fine točke boje; pointilizam |
| Nalazi se: | Indianapolis Museum of Art at Newfields (inv. br. 45.195, izloženo u dvorani H206) |
| Naša reprodukcija: | ručno slikano ulje na platnu, 8 dimenzija od 70 x 55 cm do 246 x 197 cm, po mjeri na zahtjev |
Kanal kod Gravelinesa, Petit Fort-Philippe – Georges Seurat
Što je na slici?
Luka na sjeveru Francuske, mirna i uredna. Muzej je na svojoj natpisnoj pločici opisuje ovako: Seurat je metodično nanosio fine točke boje i uhvatio čistoću obalnog zraka i svjetla; okomite i vodoravne elemente prizora rasporedio je tako pomno da je nastala vješto uravnotežena kompozicija, iznimno vjerna stvarnom izgledu luke.
Druga polovica te rečenice ono je što se kod Seurata rado previdi. Umjetnička slika iz ove serije nije izmišljen prizor: muzej kaže da luka izgleda onako kako je uistinu izgledala. Metoda je znanstvena, prizor nije izmišljen. Pokret koji je Seurat vodio zovemo neoimpresionizam, a njegovu metodu pointilizam; muzej za ovu sliku rabi prvu riječ, a obje opisuju isto djelo.
Uzak točkasti rub i okvir koji je zamislio slikar
Uz rub platna teče uzak točkasti rub – tako ga naziva sam muzej. Nije ukras: dio je slike i ujedno mjesto na koje se slikar potpisao. Muzej navodi da je potpis u plavoj boji u donjem desnom rubu i datiran u 1890., a na poleđini platna stoji žig trgovca bojama, Chabod iz Pariza.
Okvir u kojem je djelo danas ponovna je izvedba prema Seuratovim vlastitim okvirima za morske prizore. Muzej objašnjava kako djeluje: ultramarinsko plava boja okvira pojačava svjetlost prizora, a mrlje boje na njemu ponavljaju tonove točkastog ruba na platnu. Slikar je dakle sam odredio gdje slika završava. Tako je bilo i drugdje: Sivo vrijeme na otoku Grande Jatte ima naslikani rub koji je Seurat dodao tik pred prvu izložbu.
Posljednji morski krajolici: Gravelines 1890.
Gravelines je mala luka na sjeveru Francuske, blizu belgijske granice, kamo je Seurat došao u ljeto 1890. Kako to razdoblje vidi sam muzej, kaže naslov njegove vlastite izložbe iz 1990.: Seurat u Gravelinesu – posljednji krajolici. Slikar je umro sljedeće godine, s trideset i jednom.
Na ovoj su polici još dva prizora iz iste luke: Kanal kod Gravelinesa, Grand Fort-Philippe, koji čuva londonska National Gallery, i Kanal kod Gravelinesa, uvečer. Tko želi vidjeti odakle je ta obala došla, neka pogleda ranije more: Brodice za oseke, Grandcamp. A veliki prizor po kojem Seurata svi znaju jest Nedjeljno poslijepodne na otoku Grande Jatte. Sva su to umjetnička djela iste ruke.
Put slike: od Reida i Lefevrea do Indianapolisa
Muzej objavljuje cijeli niz vlasnika, i budući da ga objavljuje, navodimo ga i mi. Djelo je do 1926. bilo kod trgovaca Reid i Lefevre u Londonu, do 1937. u galeriji Bignou u New Yorku, a do 1945. kod M. Knoedler & Co. u New Yorku.
U lipnju 1945. kupila ga je Caroline Marmon Fesler iz Indianapolisa (1878. – 1960.) i iste ga godine darovala ustanovi John Herron Art Institute, iz koje je nastao današnji Indianapolis Museum of Art at Newfields. Zato se u muzejskom navodu dara čitaju imena Fesler i Marmon.
Muzej svoje tvrdnje čak potkrepljuje izvorima: za 1926. poziva se na knjigu Rogera Fryja Transformations, London 1926., stranicu 195 i tablu XXX-A, a za 1927. na katalog galerije Bignou The Post-Impressionists. Trgovce Reida i Lefevrea iz Londona susrećemo u našoj galeriji još jednom – u nizu vlasnika koji objavljuje londonska National Gallery.
Gdje je slika bila izložena?
Popis izložbi koji muzej objavljuje dug je i seže sve do slikareva života: 1891., u godini njegove smrti, slika je bila na retrospektivi Société des Artistes Indépendants. Slijede Le Néo-Impressionnisme 1932., Seurat i njegovi suvremenici u Londonu 1937., velika Seuratova izložba u Grand Palaisu i u njujorškom Metropolitanu 1991. i 1992. te Seurat: majstor pointilizma u muzeju Kröller-Müller 2014.
Najnoviji je upis iz ove godine: Seurat i more u londonskoj galeriji Courtauld, od 13. veljače do 17. svibnja 2026. Slika je dakle ovog proljeća bila u Londonu; muzej sada opet navodi da je izložena u njegovoj dvorani H206.
Zašto smo ispravili mjeru?
Muzej na svojoj stranici navodi platno 28-7/8 x 36-1/4 inča. Muzej na svojoj stranici sada navodi platno 28-7/8 x 36-1/4 inča, što je 73,3 x 92,1 centimetar, kod nas dakle 92,1 x 73,3 cm. Razlika je dobrih pola centimetra u širini.
Stara vrijednost nije bila izmišljena: arhivski snimak iste muzejske stranice iz 2013., koji smo također pročitali, navodi 28 7/8 x 36 1/2 inča – točno 92,7 centimetara. Muzej je djelo dakle u međuvremenu ponovno izmjerio. Vrijedi ono što ustanova koja sliku čuva objavljuje danas, i tako sada piše u tablici. Zabilježeno je i koliko djelo mjeri u okviru: 36-1/8 x 43-3/4 inča, što je oko 92 x 111 centimetara.
Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?
Rukom i kistom, nikada pisačem. Naš slikar radi uljanim bojama na platnu, a kod ovog je motiva najteže ono što je muzej opisao kao uravnoteženost: okomice gata i vodoravnice vode moraju ostati mirne, inače prizor gubi upravo ono zbog čega djeluje. Pointilistička tehnika pritom ne oprašta žurbu: točka postavljena bez promišljanja vidi se. Zato je svaka ručno slikana kopija svoja i nijedne dvije nisu posve jednake.
Za ovaj motiv trenutačno nemamo vlastitih fotografija gotovog djela iz atelijera. Kada ga idući put naslikamo, fotografirat ćemo ga i snimke će se pojaviti na ovoj stranici. Do tada vrijedi ono što vrijedi za sve naše slike na platnu: prije otpreme dobivate fotografiju upravo onog platna koje je naslikano za vas, a mi ga otpremamo tek kada ga potvrdite.
Koja veličina za koji zid?
Izvornik mjeri 92,1 x 73,3 centimetra, dakle najprije širina pa visina, kako mjere navodimo posvuda kod nas. Format je vodoravan, ali tek malo širi nego viši, pa prizoru ne treba dug zid.
Nijedna od naših osam mjera ne poklapa se s izvornikom: 70 x 55 cm manja je od njega, a 100 x 80 cm najbliža i nešto veća. To nećemo zaokružiti u tvrdnju da sliku prodajemo u izvornoj veličini, jer je ne prodajemo. Za dnevni boravak preporučujemo 120 x 100 ili 140 x 110 cm; 160 x 130 i 180 x 140 cm ispunjavaju zid iznad kauča; 200 x 160 i 246 x 197 cm za velike su prostore u kojima točke dobivaju zraka koliko im treba.
Mjera po vašoj želji, podokvir i okvir
Ako nijedna od osam mjera ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo po vašim mjerama i zadržavamo omjer izvornika, tako da prizor nikada nije razvučen; to je naša slika po mjeri. Svaki primjerak stiže napet na drveni podokvir i spreman za vješanje.
Okvir birate u našoj 3D aplikaciji. Kod ovog motiva vrijedi promisliti dvaput, jer izvornik ima svoj točkasti rub i okvir koji je za njega zamišljen: taman i miran okvir dobro će se slagati s njim, a zlatan i ukrašen svađat će se s njim. Kako će djelo izgledati na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga smještaja u prostor.
Dostava i jamstvo
Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem atelijeru u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana ovisno o veličini. Šaljemo ga napetog i zaštićenog, uokvirenog ako ste okvir odabrali, unutar Europske unije bez carine. Prije otpreme potvrđujete fotografiju, a za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratu. Cijela ponuda ovog slikara nalazi se u galeriji Georges Seurat, a o njegovu radu piše naš članak o Georgesu Seuratu. Ondje su i druge reprodukcije poznatih slikara koje radimo na isti način.
Česta pitanja
Gdje je izvornik?
U Indianapolisu, u Indianapolis Museum of Art at Newfields, pod inventarnim brojem 45.195. Muzej navodi da je izložen u dvorani H206.
Iz koje je godine?
Iz 1890., kako navodi muzej – jedna jedina godina, pa je tako i bilježimo.
Koliko je izvornik velik?
Muzej navodi 28-7/8 x 36-1/4 inča, što je 73,3 x 92,1 centimetar, kod nas dakle 92,1 x 73,3 cm.
Zašto je mjera prije bila drukčija?
Zato što ju je muzej u međuvremenu ispravio. Njegova je stranica 2013. navodila 36 1/2 inča širine, danas navodi 36-1/4. Vrijedi današnja.
Što je točkasti rub?
Uzak pojas točaka uz rub platna, koji muzej izrijekom spominje. U njega se slikar i potpisao, plavom bojom, s godinom 1890.
Je li okvir izvoran?
Nije. Muzej kaže da je današnji okvir ponovna izvedba prema Seuratovim vlastitim okvirima za morske prizore.
Gdje je Gravelines?
Mala luka na sjeveru Francuske, blizu belgijske granice. Muzej svoju izložbu tih djela iz 1990. naziva posljednjim krajolicima.
Koju veličinu odabrati?
Za dnevni boravak 120 x 100 cm. Izvorniku je najbliža 100 x 80 cm, ali je nešto veća od njega.
Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?
Da. Slikamo po vašoj mjeri i zadržavamo omjer stranica izvornika.
Je li ovo tisak?
Nije. Djelo je naslikano rukom i uljanim bojama; potezi se vide i mogu se opipati, što tisak ne može oponašati.
Je li prikladno za dar?
Jest. Motiv je miran i svijetao, pa podnosi svaki prostor. Želite li izbor prepustiti onome koga darujete, postoji poklon bon.
- Motiv: mirna luka u Gravelinesu, ljeto 1890. – jedno od posljednjih Seuratovih djela
- Izvornik: 92,1 x 73,3 cm, ulje, Indianapolis Museum of Art at Newfields (45.195)
- Naša izvedba: ručno slikano platno, osam mjera od 70 x 55 do 246 x 197 cm
- Važno: francuski slikar potpisao se u točkasti rub platna, a ne na prizor









































