Opis
Kanal kod Gravelinesa, uvečer nastao je u ljeto 1890., u posljednjoj godini Seuratova rada. Izvornik mjeri 81,9 x 65,4 centimetra, ulje na platnu, a u New Yorku ga čuva Museum of Modern Art pod inventarnim brojem 785.1963. Kod nas nastaje kao ručno slikana slika, u osam dimenzija ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu.
| Naslov: | Kanal kod Gravelinesa, uvečer |
| Drugi naslovi: | The Channel at Gravelines, Evening |
| Slikar: | Georges Seurat (Pariz 1859–1891) |
| Godina nastanka: | ljeto 1890. |
| Originalna veličina: | 81,9 cm x 65,4 cm |
| Originalna tehnika: | Ulje na platnu |
| Slikarski stil: | Pointilizam, posljednja godina slikareva rada; neoimpresionizam |
| Nalazi se: | The Museum of Modern Art, New York (inv. br. 785.1963, dar Williama A. M. Burdena i supruge, 1963.) |
| Naša reprodukcija: | ručno slikano ulje na platnu, 8 dimenzija od 70 x 55 cm do 246 x 197 cm, po mjeri na zahtjev |
Kanal kod Gravelinesa, uvečer – Georges Seurat
Što je na slici?
Kanal u sumrak. Gravelines je mala luka na sjeveru Francuske, blizu belgijske granice, i Seurat je onamo otišao u ljeto 1890. Muzej djelo datira jednako: ljeto 1890., dakle ne samo godina, nego i godišnje doba.
Umjetnička slika iz tog posljednjeg ljeta mirna je do krajnosti. Voda leži, obala se povlači, svjetlo blijedi. Pointilizam je ovdje posve izgrađen – boja stoji u sitnim točkama i upravo zbog njih zrak nad kanalom djeluje kao da se svjetlo polako povlači. Pointilistička tehnika u tim je posljednjim platnima na vrhuncu.
Posljednja serija: četiri platna iz Gravelinesa
Tog je ljeta Seurat naslikao četiri pogleda na isti kanal. Bila je to njegova posljednja obalna serija; umro je u ožujku 1891., s trideset i jednom godinom.
Dva su od ta četiri i kod nas: Kanal kod Gravelinesa, Grand Fort-Philippe, koji čuva londonska National Gallery, i Kanal kod Gravelinesa, Petit Fort-Philippe iz Indianapolisa. Tko želi vidjeti gdje je Seuratovo more počelo, neka pogleda Brodice za oseke, Grandcamp, a kako je slikao večer prije toga, Večer, Honfleur. Sva su to umjetnička djela s iste obale.
Niz vlasnika, kako ga objavljuje muzej
Museum of Modern Art ovu sliku uvrštava u svoj projekt istraživanja podrijetla i objavljuje cijeli niz vlasnika s trinaest bilježaka. Budući da ga objavljuje, ovdje ga sažimamo – i sve što slijedi zapis je muzeja, a ne naš zaključak.
Nakon slikareve smrti djelo je bilo u ostavštini kojom je upravljala Madeleine Knobloch. Godine 1892. kupila ga je udovica Sylvie Monnom iz Bruxellesa, zatim je prešlo na Marie Monnom i Théa van Rysselberghea, kod kojih je bilo od 1904. barem do 1909. Slijede pariška Galerie Druet 1913., Félix Fénéon i düsseldorfska Galerie Alfred Flechtheim.
Godine 1918. kupio ga je preko Göste A. Olsona iz Stockholma Rolf de Maré i držao ga barem do 1936. Zatim ga je kupio pariški trgovac Paul Rosenberg – i tu se niz lomi.
1941. – 1948.: zapljena i povrat
Muzej bilježi sljedeće. Za njemačke okupacije sliku je 1941. zaplijenio ERR, Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg. U travnju 1942. agent Hermanna Göringa, Andreas Hofer, zamijenio ju je Hansu Wendlandu i Theodoru Fischeru u Luzernu za predmete nabavljene za Göringovu zbirku.
Godine 1945. Fischer ju je na zahtjev švicarske vlade predao sabirnom mjestu u bernskom Kunstmuseumu. U lipnju 1948. vraćena je Paulu Rosenbergu, tada već u New Yorku, a u listopadu iste godine kupio ju je William A. M. Burden. Godine 1963. došla je u muzej kao njegov dar.
Ovu povijest navodimo zato što je ustanova koja djelo čuva objavljuje sama i u cijelosti. Slika koju prodajemo kao ručno slikanu kopiju ima taj put iza sebe, i pravo je da to piše i ovdje, a ne samo u muzejskom katalogu.
Gdje se dva muzejska zapisa razilaze?
U jednoj točki muzej proturječi sam sebi. U tekstu o podrijetlu piše da je slika bila u slikarevoj ostavštini u Parizu 1881.; bilješka uz isti unos poziva se pak na sedmi Salon des Artistes Indépendants 1891., dakle u godini Seuratove smrti. Djelo iz ljeta 1890. godine 1881. još nije postojalo.
Zato ostavštinu navodimo bez godine. Ondje gdje se ustanova sama razilazi, radije ne navodimo ništa nego da biramo jedan od dva broja – jednako kao kod drugih djela u našoj galeriji gdje se dva muzejska zapisa ne slažu.
Inventarni broj glasi 785.1963, bez nastavka: tako ga navode muzejev vlastiti skup podataka i njegova stranica. Vrijedi ono što objavljuje muzej.
Nekoliko imena iz tog niza
Dva imena u nizu nisu slučajna. Félix Fénéon kritičar je koji je za ovo slikarstvo skovao ime neoimpresionizam; Théo van Rysselberghe bio je belgijski slikar koji je Seuratovu metodu preuzeo. Slika je dakle godinama visjela kod ljudi koji su znali što gledaju.
Zanimljiv je i jedan detalj. Muzej se u bilješkama poziva na de Haukeov katalog Seurat et son oeuvre iz 1961. – upravo onaj katalog koji u našoj galeriji dvaput nismo mogli doseći, kad smo kod Seine u Courbevoieju ostali bez godine i bez mjere. Ista knjiga, drugi muzej.
Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?
Rukom i kistom, nikada pisačem. Naš slikar radi uljanim bojama na platnu, a kod ovog je motiva najteže zadržati mirnoću: to je prizor bez događaja, i ako se boja razigra, gubi svoju tišinu. Zato je svaka ručno slikana kopija svoja i nijedne dvije nisu posve jednake.
Za ovaj motiv trenutačno nemamo vlastitih fotografija gotovog djela iz atelijera. Kada ga idući put naslikamo, fotografirat ćemo ga i snimke će se pojaviti na ovoj stranici. Do tada vrijedi ono što vrijedi za sve naše slike na platnu: prije otpreme dobivate fotografiju upravo onog platna koje je naslikano za vas, a mi ga otpremamo tek kada ga potvrdite.
Koja veličina za koji zid?
Izvornik mjeri 81,9 x 65,4 centimetra, dakle najprije širina pa visina, kako mjere navodimo posvuda kod nas. Format je vodoravan, ali tek umjereno izdužen.
Nijedna od naših osam mjera ne poklapa se s izvornikom. Najbliža je 70 x 55 cm i nešto je manja od njega – kod ovog je djela to drukčije nego kod dvaju susjednih iz Gravelinesa, gdje je najbliža veća. Za dnevni boravak preporučujemo 100 x 80 ili 120 x 100 cm; 140 x 110 i 160 x 130 cm ispunjavaju veći zid; 180 x 140, 200 x 160 i 246 x 197 cm za prostore su u kojima se točke mogu razmaknuti i odahnuti.
Mjera po vašoj želji, podokvir i okvir
Ako nijedna od osam mjera ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo po vašim mjerama i zadržavamo omjer izvornika, tako da prizor nikada nije razvučen; to je naša slika po mjeri. Svaki primjerak stiže napet na drveni podokvir i spreman za vješanje.
Okvir birate u našoj 3D aplikaciji. Kod sumračnog, tihog prizora okvir brzo postane preglasan: uzak i nenametljiv ostavit će djelu prostor. Kako će izgledati na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga smještaja u prostor.
Dostava i jamstvo
Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem atelijeru u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana ovisno o veličini. Šaljemo ga napetog i zaštićenog, uokvirenog ako ste okvir odabrali, unutar Europske unije bez carine. Prije otpreme potvrđujete fotografiju, a za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratu. Cijela ponuda ovog slikara nalazi se u galeriji Georges Seurat, a o njegovu radu piše naš članak o Georgesu Seuratu. Ondje su i druge reprodukcije poznatih slikara koje radimo na isti način.
Česta pitanja
Gdje je izvornik?
U New Yorku, u Museum of Modern Art, pod inventarnim brojem 785.1963. U muzej je došao 1963. kao dar Williama A. M. Burdena i supruge.
Iz koje je godine?
Muzej navodi ljeto 1890. – jedna godina i godišnje doba, pa tako to i bilježimo.
Koliko je izvornik velik?
Muzej navodi 65,4 x 81,9 centimetara po visini i širini, što je ako se piše širina pa visina 81,9 x 65,4 cm.
Koliko ima tih pogleda na kanal?
Četiri. Muzej i katalozi drže ih Seuratovom posljednjom obalnom serijom; dva su od četiri i u našoj galeriji.
Je li slika za rata bila zaplijenjena?
Jest. Muzej objavljuje da ju je 1941. zaplijenio ERR, da je 1942. zamijenjena preko Göringova agenta i da je 1948. vraćena Paulu Rosenbergu.
Zašto ne navodite godinu ostavštine?
Zato što se muzejski tekst i njegova vlastita bilješka razilaze za deset godina. Ondje gdje ustanova sama nije dosljedna, radije ne navodimo ništa.
Zašto je inventarni broj drukčiji nego prije?
Zato što smo ga ispravili prema muzejskom zapisu: 785.1963, bez nastavka a-b.
Koju veličinu odabrati?
Za dnevni boravak 100 x 80 cm. Izvorniku je najbliža 70 x 55 cm, ali je nešto manja od njega.
Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?
Da. Slikamo po vašoj mjeri i zadržavamo omjer stranica izvornika.
Je li ovo tisak?
Nije. Djelo je naslikano rukom i uljanim bojama; potezi se vide i mogu se opipati, što tisak ne može oponašati.
Je li prikladno za dar?
Jest. Motiv je tih i svijetao, pa podnosi svaki prostor. Želite li izbor prepustiti onome koga darujete, postoji poklon bon.
- Motiv: kanal u Gravelinesu u sumrak, ljeto 1890. – posljednja Seuratova obalna serija
- Izvornik: 81,9 x 65,4 cm, ulje, Museum of Modern Art, New York (785.1963)
- Naša izvedba: ručno slikano platno, osam mjera od 70 x 55 do 246 x 197 cm
- Važno: francuski slikar umro je u ožujku 1891. – ovo je platno iz njegova posljednjeg ljeta
