Georges Seurat – Kanal kod Gravelinesa, Grand Fort-Philippe

Kanal kod Gravelinesa, Grand Fort-Philippe Seuratov je obalni prizor iz 1890.: jutarnje svjetlo nad širokim, praznim pijeskom koji je ostavila oseka. Izvornik mjeri 81 x 65 centimetara, signiran je, a u Londonu ga čuva The National Gallery pod inventarnim brojem NG6554. Kod nas nastaje kao ručno slikana slika, ulje na platnu, u osam dimenzija ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu.

Kanal kod Gravelinesa, Grand Fort-Philippe – Georges Seurat

Što je na slici?

Prazna obala ujutro. Muzej opisuje prizor točno: slikar je stajao na pješčanim dinama i gledao obalu u jutarnjem svjetlu, nakon što je oseka otkrila široku plohu otvorenog pijeska. S druge strane uskog kanala stoji signalni jarbol koji zastavicama upozorava da je u luci premalo vode za brodove. Uz obalni zid nalazi se jedan jedini niz niskih kuća. Prizor izgleda gotovo napušten, osim nekoliko udaljenih prilika.

Vodoravni plavi pojas kanala dijeli platno na dvije gotovo jednake polovice, nebo i pijesak.

Gdje je Gravelines i zašto je slikar odlazio na obalu?

Gravelines je malena luka na sjevernoj francuskoj obali između Calaisa i Dunkerquea. Muzej kaže da je Seurat u godinama tik pred smrt proveo nekoliko ljeta na obali La Manchea i ondje načinio više od dvadeset lučkih i morskih prizora; ova je jedna od četiriju koje je 1890. naslikao upravo kod Gravelinesa.

I kaže zašto baš takva mjesta. Za razliku od Moneta, kojega je privlačila dramatika visokih hridi i uzburkanog mora, Seurat je birao suzdržanija mjesta – ona s ljudskim građevinama: lučkim zidovima, molovima, kućama, jarbolima i stupovima. Oni su mu davali okomice i vodoravnice kojima je krajolik mogao zadržati i uokviriti. Naslov govori o Grand Fort-Philippeu, a slikar je prema muzejskom zapisu stajao na dinama Petit-Fort-Philippea i gledao preko: oboje je muzejsko, i oboje kažemo, jer je u našoj galeriji i Kanal kod Gravelinesa, Petit Fort-Philippe.

Kako je načinjena?

Od sitnih točaka. Muzej opisuje da je Seurat platno prekrio svjetlucavim mozaikom točaka i poteza nepomiješane boje, kako bi postigao blage prijelaze svjetlosnog tona. Potezi nisu ujednačeni: sežu od sićušnih dodira do razmjerno širokih poteza. Dvije brižno usklađene boje vladaju slikom – blijedo zlatnožuta pijeska i svijetloplava neba – i nijedna od njih nije ujednačena ploha.

I jedna posebnost koju vrijedi znati prije narudžbe: Seurat je platnu dodao naslikani rub od obojenih točaka, koji stvara prijelaz između slike i pravoga okvira. Svaki je dio ruba usklađen sa susjednom plohom da joj boju pojača – dolje duboko indigo plava prema žutom pijesku, crvene točke u donjem lijevom kutu uz zeleno, iznad neba pretežno narančasta. Postupak sitnih točaka ovdje ne završava na rubu prizora, nego ide preko.

Zašto djeluje tako prazno i ipak mirno?

Zato što praznina nije nedostatak, nego sastavni dio. Muzej ovu sliku naziva jednom od najsvedenijih i najškrtijih Seuratovih kompozicija, i upravo je to njezina snaga: gotovo se ništa ne događa, pa svaka stvar koja na njoj jest ima svoje mjesto.

Statičnosti se slikar izbjegao zahvatom koji muzej opisuje točno: vodoravnu je os lagano podigao, tako da se očima slijeva nadesno jedva zamjetno uspinje, i upravo to daje osjećaj dubine u inače plošnom prostoru. Trokutasta mrlja zelene trave u donjem lijevom kutu oblik je koji je Seurat rado rabio – a muzej dodaje da su tadašnje fotografije pokazale da je uzduž dina doista bio travnati pojas. To, i jedna od kuća koja još stoji, potvrđuje da je njegova umjetnička slika počivala na neposrednom promatranju.

Što se s izvornikom događalo?

Muzej objavljuje cijeli put, a on, kao i kod više drugih Seuratovih djela, počinje u obitelji. Nakon slikareve smrti platno je ostalo kod njegove majke, gospođe Ernestine Seurat, koja je živjela između 1828. i 1899., a zatim je prešlo na njegova šurjaka Léona Alfreda Apperta, 1837–1925. Nakon Appertove smrti prodano je preko pariškog trgovca Etiennea Bignoua, potom je bilo kod kuće Reid and Lefevre u Londonu, gdje ga je 1926. kupio Samuel Courtauld. On ga je dao kćeri Sydney Elizabeth Courtauld, kasnijoj supruzi R. A. Butlera; kod Butlerovih je ostalo, 1986. kupio ga je Heinz Berggruen u Parizu, a 1995. otkupila ga je od njega The National Gallery uz potporu zaklade Heritage Lottery Fund. Svi su podaci o vlasnicima muzejski.

Dva imena iz ovoga lanca nose dalje. Léon Appert slikarev je šurjak i otvara povijest i kod triju drugih muzeja – u Cambridgeu, u Pasadeni i u Washingtonu, gdje je Morski krajolik kod Port-en-Bessina; četiri ga ustanove navode neovisno jedna o drugoj. Reid and Lefevre pak londonski je trgovac umjetninama kroz kojega je ovo platno prošlo – i upravo to ime u iskrivljenu obliku nosi naša stranica Brodice za oseke, Grandcamp, gdje smo ga morali ukloniti jer trgovac nije zbirka.

Gdje ova slika stoji među Seuratovim djelima?

Među četirima gravelineskim slikama iz 1890., koje su njegove posljednje obalne. Dvije su od njih u našoj galeriji: Kanal kod Gravelinesa, večer isto je mjesto u drugo doba dana. Umro je u ožujku 1891., u dobi od jedva trideset jedne godine, a te su obale posljednje što je vidio kao slikar.

Sva su ta umjetnička djela načinjena istom metodom: zove se pointilizam, a širi smjer neoimpresionizam; njegov vrhunac, Nedjeljno poslijepodne na otoku Grande Jatte, čuva Art Institute of Chicago. Reprodukcije poznatih slikara iz toga kruga na različitom svjetlu djeluju različito, jer se boje miješaju u oku, a ne na platnu.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Rukama i kistom, nikada pisačem. Naš slikar radi uljanim bojama na platnu, a kod ovog je motiva najteža praznina: dvije velike plohe, pijesak i nebo, moraju ostati žive, a da se ništa ne dogodi. Budu li previše ujednačene, slika se ukoči; budu li previše razgibane, izgubi mir zbog kojega uopće djeluje. Svaka je ručno slikana kopija zato svoja i nijedne dvije nisu posve jednake; ovo nije reprodukcija otisnuta na platno, nego djelo koje nastaje ispočetka. Naslikani obojeni rub izrađujemo ako ga želite – recite pri narudžbi. Prije otpreme djelo fotografiramo i fotografiju vam šaljemo na potvrdu.

Za ovaj motiv trenutačno nemamo vlastite atelijerske fotografije dovršenog djela. Kada ga sljedeći put naslikamo, fotografirat ćemo ga i snimke će biti objavljene na ovoj stranici.

Koja dimenzija za koji zid?

Ako ne znate koja: 120 x 100 cm. Izvornik mjeri 81 x 65 cm i leži između naše prve dvije stepenice – 70 x 55 cm najbliža je ispod njega, a 100 x 80 cm najbliža iznad i po omjeru mu je najsličnija. Format je ležeći i gotovo kvadratan.

Prizor je prazan, pa dobro podnosi velik format: 70 x 55 i 100 x 80 cm za ured ili hodnik, 120 x 100 i 140 x 110 cm djeluju kao samostalno djelo, 160 x 130 i 180 x 140 cm traže svoj zid, a 200 x 160 i 246 x 197 cm za velike su prostore, gdje prazan pijesak dobiva pravu mjeru. Sve naše slike na platnu za ovaj motiv nastaju po narudžbi.

Mjera po narudžbi, podokvir i okvir

Ako nijedna od osam dimenzija ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo po vašim mjerama i zadržavamo omjer izvornika, tako da obzor nikada nije rastegnut; to je naša slika po mjeri. Svaki primjerak isporučujemo napet na drveni podokvir i spreman za vješanje. Okvir birate u našoj 3D aplikaciji, koja prikazuje sve naše profile jedan uz drugi – zlatni, srebrni, crni, bijeli i prirodno drvo. Kod ovog je motiva izbor okvira zanimljiviji nego inače: izvornik ima naslikani obojeni rub, zamišljen upravo kao prijelaz prema okviru. Želite li vidjeti kako će djelo izgledati na vašem zidu, tu je naša zasebna usluga smještaja slike u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našem atelijeru u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana, ovisno o odabranoj mjeri. Otpremamo ga napetog i zaštićenog za prijevoz, uokvirenog ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i EU bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratima. Cijelu ponudu ovoga slikara nalazite u galeriji Georges Seurat, a njegova obalna ljeta opisuje naš članak o Georgesu Seuratu.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Londonu, u The National Gallery, pod inventarnim brojem NG6554. Muzej ga navodi u dvorani 44.

Iz koje je godine slika?

Muzej je datira u 1890. – jedna jedina godina, bez »oko« i bez raspona, pa je tako i navodimo. Platno je signirano.

Koliko je izvornik velik?

Muzej navodi 65 x 81 centimetar, dakle 81 x 65 cm ako se piše širina pa visina.

Što je signalni jarbol na slici?

Signalna naprava s druge strane kanala koja prema muzejskom opisu zastavicama upozorava da je u luci premalo vode za brodove.

Zašto je naslov Grand Fort-Philippe ako je slikar stajao u Petit-Fort-Philippeu?

Tako navodi muzej: naslov imenuje mjesto koje slika prikazuje, a slikar je stajao na dinama nasuprot. Oba su podatka muzejska.

Ima li izvornik naslikani okvir?

Ima naslikani obojeni rub od točaka koji prema muzejskom opisu stvara prijelaz između slike i pravoga okvira. Pri narudžbi ga možemo izraditi i mi.

Tko je bio Léon Appert?

Slikarev šurjak, 1837–1925. Njegovo ime otvara povijest ovoga platna i još triju Seuratovih djela u drugim muzejima.

Koju dimenziju da odaberem?

Za dnevni boravak 120 x 100 cm; izvornik leži između 70 x 55 i 100 x 80 cm, pri čemu je 100 x 80 cm po omjeru najbliža. Podroban pregled mjera nalazi se iznad.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Da, slikamo po mjeri i pritom zadržavamo omjer stranica izvornika.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo je uljanim bojama ručno slikano na platnu; potezi se vide i mogu se opipati, što tisak ne može oponašati.

Je li slika prikladna za dar?

Vrlo. Prizor je miran i svijetao i pristaje gotovo svakom prostoru. Želite li izbor prepustiti obdarenome, dostupan je poklon bon.

• Motiv: prazna obala u jutarnjem svjetlu nakon oseke, sa signalnim tornjem preko uskog kanala
• Izvornik: 81 x 65 cm, uljana boja na platnu, signirano, The National Gallery, London (NG6554)
• Naša izvedba: ručno slikana uljana slika na platnu, osam dimenzija od 70 x 55 do 246 x 197 cm
• Zanimljivost: francuski slikar naslikao je i obojeni rub oko prizora, kao prijelaz prema okviru