Opis
Šetnja zatvorenika (prema Doréu) slika je koju je Vincent van Gogh naslikao u veljači 1890. u umobolnici u Saint-Rémy-de-Provenceu prema gravuri Gustavea Doréa: niz zatvorenika hoda u krugu na dnu uskog zatvorskog dvorišta između visokih modrozelenih zidova od opeke, a zdesna ih promatraju trojica muškaraca sa šeširima. Original je velik 80 x 64 cm i visi u Puškinovu muzeju u Moskvi. Mi ga ručno slikamo uljem na platnu, u 16 mjera od 40 x 50 do 127 x 160 cm ili po mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu.
| Naslov: | Šetnja zatvorenika (prema Doréu) |
| Drugi naslovi: | Prisoners’ Round (after Doré) · The Prisoners’ Round · Prisoners Exercising · Kaznionica (prema Doréu) |
| Slikar: | Vincent van Gogh (1853–1890) |
| Godina nastanka: | veljača 1890., Saint-Rémy-de-Provence |
| Izvorna veličina: | 80 cm x 64 cm |
| Izvorna tehnika: | Ulje na platnu |
| Stil slikanja: | Postimpresionizam |
| Nalazi se: | Pushkin Museum, Moskva |
| Naša reprodukcija: | Ručno slikano ulje na platnu, 16 mjera ili po narudžbi |
Šetnja zatvorenika (prema Doréu) – Vincent van Gogh
Što prikazuje slika Šetnja zatvorenika (prema Doréu)?
Dug niz zatvorenika u kapama i sivozelenoj odjeći hoda jedan za drugim u tijesnom krugu, s rukama u džepovima ili sklopljenima na leđima; njihove sjene padaju preko popločenja. Neba uopće nema: sa svih strana zidovi od opeke penju se preko gornjeg ruba platna, a visoko gore su četiri mala zasvođena prozora. Zdesna, izvan kruga, stoje trojica muškaraca sa šeširima i u tamnim kaputima i promatraju, jedan od njih s cilindrom.
Prema Wikipediji, zatvorenike vode pokraj detektiva koji bi trebali zapamtiti njihova lica. Dubina dvorišta naslikana je u plavim i zelenim tonovima, bolje osvijetljene opeke gore u crvenim i narančastim potezima, a još više uz zid lete dva mala bijela leptira. Jedan zatvorenik na čelu skupine, bez kape i blijeđeg lica, okrenuo je glavu i gleda prema vama.
Zašto je Van Gogh kopirao Doréovo zatvorsko dvorište?
Zato što nije mogao slikati vani. Od svibnja 1889. do svibnja 1890. Van Gogh je živio u umobolnici Saint-Paul u Saint-Rémyju i dugo nije mogao izlaziti slikati u prirodu. Ravnatelj ustanove i brat Theo poticali su ga da nastavi slikati, pa je kopirao grafike drugih umjetnika i njihovu crno-bijelu tehniku prevodio u vlastite boje.
Predložak je bila gravura Newgate – Exercise Yard (Newgate – dvorište za šetnju) Gustavea Doréa, objavljena 1872. u knjizi London: A Pilgrimage, koju je Doré izradio s piscem Blanchardom Jerroldom. Van Gogh je radio prema drvorezu po njoj koji je izradio Héliodore Pisan, tiskanom u nizozemskom časopisu De Katholieke Illustratie. Na taj je list ucrtao mrežu kako bi lakše pogodio razmjere; danas ga čuva Van Gogh Museum. Dana 12. veljače 1890. pisao je Theu: „Pokušao sam kopirati Daumierove Pijance i Doréovu Kaznionicu, vrlo je teško.” Cijelo pismo s bilješkama o grafici možete pročitati u mrežnom izdanju njegovih pisama.
Što znači slika Šetnja zatvorenika?
Van Gogh nije ostavio objašnjenje, ali motiv mu je bio blizak: naslikan u umobolnici, prizor podsjeća na njegovo zatočeništvo i osamljenost, čovjeka samog u krugu drugih ljudi. Slikar Émile Bernard vidio je platno među slikama obješenima oko Van Goghova lijesa u srpnju 1890. i pisao o kažnjenicima koji hodaju u krugu okruženi visokim zatvorskim zidovima, o platnu „strašne žestine” koje je ujedno simbol njegova kraja.
Zatvorenik koji se okreće prema vama nosi velik dio tog čitanja. Wikipedija navodi da su mu crte lica možda slične Vincentovima, a talijanski članak bilježi da neki kritičari u njemu vide autoportret. Shvatite to kao tumačenje, a ne kao činjenicu. Sigurno je da slika pokazuje suprotnost između beskrajnog kruga dolje te tople svjetlosti i dvaju leptira gore.
Gdje visi original?
Original visi u Puškinovu muzeju u Moskvi. Riječ je o ulju na platnu, visokom 80 cm i širokom 64 cm, koje katalozi Van Goghovih djela vode pod oznakama F669 i JH1885.
Nakon Theove smrti u siječnju 1891. slika je pripala njegovoj udovici Johanni van Gogh-Bonger, zatim Willyju Gretoru, Mauriceu Fabreu i Alexandreu Berthieru, knezu od Wagrama. Do 1909. posjedovao ju je moskovski kolekcionar Ivan Morozov. Njegova je zbirka nakon revolucije nacionalizirana i postala dio Državnog muzeja nove zapadne umjetnosti, a 1948. slika je preseljena u Puškinov muzej. Nadahnula je i zatvorsku scenu u filmu Paklena naranča Stanleyja Kubricka iz 1971. Priču o slici i njezinim vlasnicima donosi engleska Wikipedija.
Šetnja zatvorenika ili neka druga njegova kopija – koju odabrati?
Šetnja zatvorenika pripada manjoj skupini slika koje je Van Gogh u umobolnici naslikao prema grafikama drugih umjetnika. Slika Pietà (prema Delacroixu), naslikana u rujnu 1889., slijedi litografiju prema Eugèneu Delacroixu: Djevica Marija oplakuje mrtvog Krista, u dubokoj plavoj i zlatnoj. Slika Siesta polazi od Jean-Françoisa Milleta: dvoje žetelaca u podne spava u sijenu, u žutoj i plavoj. Slika Na pragu vječnosti iz svibnja 1890. prerađuje njegovu ranu litografiju starca uz vatru.
Za ozbiljan motiv s pričom odaberite Šetnju zatvorenika, a za mirnu, sunčanu kopiju Siestu. Želite li umjesto kopije pejzaž, tu su i Čempresi, naslikani u Saint-Rémyju 1889.
Kako nastaje naša ručno slikana Šetnja zatvorenika?
Slikar najprije skicira dvorište, krug likova i trojicu muškaraca zdesna te razmjere provjeri prema originalu. Zatim slijede zidovi od opeke u plavoj, zelenoj i crvenim naglascima, popločenje s dugim sjenama, zatvorenici jedan po jedan, muškarci sa šeširima, a na kraju prozori, blijedo lice sprijeda i dva leptira. Naša ručno slikana reprodukcija nastaje uljem na platnu u tehnici impasto: boju nanosimo debelo, pa potezi kista kao na originalu stoje iznad platna i hvataju svjetlo.
Na ovoj je slici reljef najvažniji na zidovima, gdje je svaka opeka zaseban potez, i na popločenju. Tiskana reprodukcija slike pokazuje samo ravnu plohu, a na našoj su slici potezi stvarni.
Svaka je slika ručno slikana kopija, izrađena posebno za vašu narudžbu, pa nijedne dvije nisu sasvim jednake.
Koja dimenzija za koji zid?
Kratki odgovor: 49 x 60 ili 54 x 65 cm iznad radnog stola ili komode, 64 x 80 cm za veličinu originala, 80 x 100 ili 90 x 110 cm iznad kauča, a za velik prazan zid 127 x 160 cm. Uspravni format lijepo se smješta na uski zid, između dvaju prozora, u hodnik ili uz stubište.
Na raspolaganju je 16 mjera: 40 x 50, 49 x 60, 50 x 62, 54 x 65, 60 x 70, 64 x 80, 70 x 90, 74 x 94, 80 x 100, 85 x 105, 90 x 110, 100 x 120, 105 x 125, 109 x 135, 120 x 150 i 127 x 160 cm (širina x visina). Original je širok 64 cm i visok 80 cm, pa je naša mjera 64 x 80 cm točno veličina slike u Moskvi. Modrozeleni tonovi lijepo pristaju bijelom ili svijetlosivom zidu. Motiv je ozbiljan i pristaje radnoj sobi, knjižnici, uredu ili hodniku, a ne dječjoj sobi; kao uljana slika s pričom privlači pogled i u predsoblju. Slika za dnevni boravak neka zauzme otprilike dvije trećine širine namještaja ispod nje.
Sredinu platna postavite otprilike 150 cm od poda. Iznad kauča ili komode između namještaja i donjeg ruba ostavite 20 do 30 cm.
Što ako trebam mjeru po narudžbi ili okvir?
Ako vam nijedna od 16 mjera ne odgovara, naslikamo je po mjeri. Omjer neka ostane blizu originalu, inače se dvorište i likovi stisnu ili razvuku. Pošaljite željenu širinu i visinu i javit ćemo cijenu i rok izrade. Sve naše slike na platnu napete su na drveni podokvir i spremne za vješanje.
Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu prikazuje svaki naš profil okvira, pa možete usporediti zlatni, srebrni, crni, bijeli i prirodni drveni – aplikacija služi isključivo za izbor okvira. Pregled slike na vašem vlastitom zidu naša je zasebna usluga smještanja u prostor. Jednostavan taman okvir zatvara dvorište kao i sami zidovi, a okvir u starom zlatu ističe tople opeke na vrhu.
Kako izgleda dostava i kakvo je jamstvo?
Svaku sliku izrađujemo po narudžbi u našem ateljeu u Sloveniji, pa računajte na 15 do 45 dana, ovisno o odabranoj mjeri. Šaljemo je napetu i zaštićenu za prijevoz, uokvirenu ako ste okvir odabrali, po Hrvatskoj i EU bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju gotovog djela na potvrdu i ispravimo sve što ne odgovara. Za svaku narudžbu vrijedi naš pravilnik o povratima.
Ostale slike Van Gogha naći ćete u galeriji Vincent van Gogh, a više o slikaru u našem članku o Vincentu van Goghu. Ako sliku poklanjate, a niste sigurni u mjeru, tu je poklon-bon, kojim obdareni sam bira.
Često postavljana pitanja
Gdje je danas Van Goghova slika Šetnja zatvorenika?
U Puškinovu muzeju u Moskvi. Onamo je stigla 1948. iz Državnog muzeja nove zapadne umjetnosti, koji je preuzeo nacionaliziranu zbirku Ivana Morozova; on je sliku posjedovao već 1909. Nije u Van Gogh Museumu u Amsterdamu, iako se ondje čuva grafika prema kojoj ju je naslikao.
Kada i gdje je Van Gogh naslikao Šetnju zatvorenika?
U veljači 1890., u umobolnici Saint-Paul kraj Saint-Rémy-de-Provencea, gdje je živio od svibnja 1889. do svibnja 1890. Dana 12. veljače 1890. javio je Theu u pismu da je pokušao kopirati Doréovu kaznionicu i da je to vrlo teško. Umro je u srpnju iste godine, nekih pet mjeseci kasnije.
Što se događa na slici Šetnja zatvorenika?
Zatvorenici su u šetnji: dug niz muškaraca hoda u krugu po zatvorenom dvorištu između visokih zidova od opeke, a neba se ne vidi. Prema Wikipediji vode ih pokraj detektiva, trojice muškaraca sa šeširima zdesna, kako bi oni zapamtili njihova lica.
Zašto je Van Gogh za Šetnju zatvorenika kopirao Doréa?
Zato što u umobolnici nije mogao slikati u prirodi, a ravnatelj i Theo poticali su ga da nastavi raditi. Stoga je kopirao grafike drugih umjetnika, među njima Milleta, Delacroixa, Daumiera i Doréa. Za ovu je sliku upotrijebio drvorez prema Doréu koji je Héliodore Pisan objavio u nizozemskom časopisu, a na njega je sam ucrtao mrežu.
Je li na slici Šetnja zatvorenika i sam Van Gogh?
Možda, ali to nije sigurno. Zatvorenik na čelu skupine, bez kape i blijeđeg lica, okreće glavu prema promatraču, a Wikipedija navodi da su mu crte lica možda slične Vincentovima. Neki ga kritičari čitaju kao autoportret. Van Gogh to u pismima nije napisao, pa ostaje tumačenje.
Kakvo značenje ima slika Šetnja zatvorenika?
Obično se čita kao prizor zatočeništva, koji je naslikao čovjek što je živio u umobolnici. Émile Bernard, koji ju je vidio uz Van Goghov lijes, nazvao ju je platnom strašne žestine i simbolom njegova kraja. Sam Van Gogh napisao je samo da ju je bilo vrlo teško kopirati.
Koliko je velik original slike Šetnja zatvorenika?
Original je visok 80 cm i širok 64 cm, uspravnog formata. Naša mjera 64 x 80 cm potpuno je jednaka, pa je slika na vašem zidu jednako velika kao ona u Moskvi. Na raspolaganju je 16 mjera od 40 x 50 do 127 x 160 cm, a sliku izrađujemo i po mjeri za određeni zid.
Je li Šetnja zatvorenika prikladna slika za poklon?
To je ozbiljan poklon, a ne veseo. Prikladan je za nekoga tko poznaje Van Goghov život i pisma ili Doréove gravure Londona, ili za radnu sobu, knjižnicu ili ured u kojem treba visjeti umjetnička slika s pričom. Za vedriji poklon iz iste umobolnice možda bolje pristaju Čempresi.
Ima li vaša Šetnja zatvorenika reljefne poteze kista kao original?
Da. Našu kopiju slikamo u tehnici impasto: boju nanosimo debelo, pa potezi kista stoje iznad platna kao na Van Goghovu originalu. Najbolje se to vidi na zidovima od opeke, gdje je svaka opeka zaseban potez, i na popločenju dvorišta, gdje reljef hvata svjetlo.
- Motiv: zatvorenici hodaju u krugu na uskom dvorištu između visokih modrozelenih zidova od opeke, promatraju ih trojica muškaraca sa šeširima.
- Original: veljača 1890., Saint-Rémy, 80 x 64 cm, Puškinov muzej, Moskva.
- Naša slika: ručno slikano ulje na platnu u 16 mjera, od 40 x 50 do 127 x 160 cm, ili po mjeri.
