Edgar Degas – Aleksandar i Bukefal

Aleksandar i Bukefal veliko je rano Degasovo djelo i gotovo ništa na njemu ne nalikuje Degasu kakvog poznajemo. Preko široke pješčane staze korača mlad muškarac u kratkoj bijeloj tunici, bos, tijela nagnutog naprijed; iza njega se u luku diže blijedo modrozeleni plašt koji drži lik s crvenom kapom. Lijevo svijetli riđan s bijelom lisom spušta glavu prema dječaku. Desno sjedi i stoji skupina promatrača, viđenih s leđa, a iznad njih se na vitkom deblu diže pinija. U daljini se nižu obli brežuljci, pojas vode i blijeda crta zidina, a stazom se udaljava niz konja i jahača. Izvornik mjeri 89 x 115 cm, nastao je 1861./1862. i visi u National Gallery of Art u Washingtonu pod brojem 1997.57.1. Oznaka dolje desno nije potpis nego žig atelijerske dražbe iz 1918. Kod nas nastaje ručno, u osam mjera od 30 x 35 do 100 x 110 cm ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu.

Aleksandar i Bukefal – Edgar Degas

Tko je na prizoru?

Dječak i konj: Aleksandar, još dijete, kroti pastuha Bukefala kojeg nitko drugi nije mogao zajahati. Preko široke pješčane staze korača u kratkoj bijeloj tunici, bos, tijela nagnutog naprijed. Iza njega se u luku diže blijedo modrozeleni plašt koji drži lik s crvenom kapom. Lijevo konj — svijetli riđan s bijelom lisom — spušta glavu prema njemu, i upravo je ta spuštena glava jezgra slike: životinja je već popustila. Desno sjedi i stoji skupina promatrača, viđenih s leđa: lik u tamno modrozelenom plaštu s podignutom rukom, sjedeća žena u tamno crvenosmeđoj halji sa žutim rukavom i dva zastrta lika uz nju.

Što je iza njih?

Krajolik koji nema nikakve veze s Makedonijom, a svu s Italijom. Iznad promatrača se na vitkom deblu diže pinija tamne krošnje — stablo rimske okolice, ne Balkana. U daljini se nižu obli brežuljci, pojas vode i blijeda crta zidina; stazom se udaljava niz konja i jahača, a među njima stoji uzak svijetao stup. Sve počiva na okeru i pijesku, a na toj podlozi posao obavljaju modrozeleno nebo, tamno lišće i crveni naglasci. Degas se malo prije vratio s tri godine u Italiji, pa je krajolik koji je dao starogrčkoj priči onaj koji je upravo gledao.

Zašto izgleda tako malo Degasovo?

Zato što je to ono što je htio biti prije nego što je postao ono što jest. Početkom šezdesetih godina 19. stoljeća Degas je htio biti povijesni slikar u velikoj francuskoj tradiciji: velika platna, teme iz antike, likovi na plitkoj pozornici. Ovo je jedan od tih pokušaja i visok je gotovo metar i petinu. Za nekoliko je godina program napustio i okrenuo se praljama, plesačicama i trkalištu — a konj s ove slike nit je koja je preživjela. Promatrači viđeni s leđa, lik koji presijeca rub, radnja gurnuta u stranu: to su već navike kasnog Degasa, skrivene u temi koju će uskoro napustiti.

Što prizor znači?

Da je ovladavanje tih trenutak, a ne borba. Nema propinjanja, nema drame, nema užeta; konj jednostavno spusti glavu. Kao umjetnička slika zato unatoč veličini djeluje smireno, a budući da su boje oker, pješčane i modrozelene, to je topla, a ne glasna slika za dnevni boravak, radnu sobu ili stubište. Među zidne slike spada u onaj dio koji se bira zbog priče. Među Degasovim djelima ovo je iznimka i upravo ga zato neki žele: pokazuje ga prije nego što je postao on sam. Naša reprodukcija slike građena je oko dviju stvari koje nose prizor — spuštene konjske glave i luka plašta.

Od atelijerske dražbe do Washingtona

Degas ovu sliku nikada nije prodao i njezina povijest počinje godinu dana nakon njegove smrti. Došla je na prvu Degasovu atelijersku dražbu u Galerie Georges Petit u Parizu, 6.-8. svibnja 1918., kao broj 5 — a katalog dražbe nazvao ju je Achille et le Bucéphale, Ahilej, dakle posve pogrešan junak. Do 1951. bila je kod dr. Hansa Grabera (1886.-1956.) iz Morcotea, povjesničara umjetnosti koji je pisao o Degasu; muzej dodaje da je te godine posuđena na izložbu u Bernu iz privatne zbirke u Morcoteu, koju je Douglas Cooper 1953. označio kao Graberovu. Zatim je prošla kroz Waltera Hugelshofera u Zürichu, a od listopada 1956. držala ju je M. Knoedler and Co. u New Yorku na zajednički račun s Pinakos, Inc., društvom Rudolfa Heinemanna. Njegova udovica Lore Heinemann ostavila ju je 1997. National Gallery of Art u njegov spomen, i ta je ostavština i danas muzejski zapis o stjecanju.

Motiv među Degasovim djelima

Ovo platno stoji između dvaju djela koja također prodajemo. Pogled na Rim s obala Tibera Italija je koja je ovoj slici dala brežuljke i piniju, a Obitelj Bellelli druga velika rana kompozicija iz iste ambicije. Konj vodi na drugu stranu: National Gallery of Art upravo je ovu sliku 1998. pokazala na izložbi Degas at the Races kao katalošku jedinicu 6, čime je stavlja na početak niza koji vodi do Trkaćih konja u Longchampu. Izvornik je u National Gallery of Art u Washingtonu, koja ga vodi kao Alexander and Bucephalus, 1861/1862, ulje slikano na platno, 115 x 89 cm, inv. 1997.57.1, a Schulmanov ga katalog navodi kao MS 1532, Lemoisne I-91, sa žigom Vente Degas dolje desno.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Kistom i uljanom bojom, istom tehnikom kao izvornik, dakle kao ulje na platnu. Najteža je konjska glava. Sve što slika govori u tom je jednom pokretu prema dolje, i mora biti nacrtana prije nego što je obojena; centimetar previsoko i životinja izgleda radoznalo, a ne popustljivo. Drugi je plašt, čiji luk drži gornju trećinu na okupu — mora ostati jedan jedini zamah, ne složena tkanina. Treća je podloga: oker i pijesak preko cijele širine, što zvuči lako, a nije, jer plosnati oker sliku ubija, a nemiran je preuzima. Dvije izvedbe nikada nisu posve jednake; svaka je ručno slikana kopija svoja. Za ovaj motiv još nemamo fotografija naših dovršenih platna jer ga dosad nismo slikali, pa ih ovdje nema i nijednu ne opisujemo. Fotografiju svojega platna dobivate prije otpreme.

Koja mjera za koji zid?

Ovdje moramo biti izravni: nijedna od naših osam mjera nema omjer izvornika. Izvornik je širok 89 i visok 115 cm, omjer 1,29. Osam mjera teče od 30 x 35 do 100 x 110 cm, a njihovi omjeri od 1,09 do 1,17 — svaki je kvadratniji od slike. U praksi to znači da je prizor pri svakoj mjeri stisnut po visini, s manje neba i manje pinije iznad glava. Po obliku su najbliže 30 x 35 i 60 x 70 cm, pri 1,17. Po veličini je najbliža 100 x 110 cm, gdje velike slike ove vrste doista djeluju, a mjera 90 x 100 cm gotovo se točno poklapa sa širinom izvornika, na centimetar, ali je 15 cm preniska. Ako vam je omjer važan — a kod ove je kompozicije važan — pošten je odgovor mjera po narudžbi 89 x 115 cm. Od osam bismo predložili 90 x 100 cm. Nijedna nije na zalihi: svaki primjerak nastaje po narudžbi.

Mjera po narudžbi, okvir i podokvir

Budući da nijedna stepenica ljestvice ovom djelu ne odgovara, mjera po narudžbi ovdje je uistinu bolji proizvod, a ne prodajni trik: slikamo 89 x 115 cm ili bilo koju mjeru s omjerom 1,29, da pinija i nebo iznad likova ostanu ondje gdje ih je Degas stavio. To je naš rad po narudžbi. Svaki primjerak šaljemo napet na drveni podokvir, spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: pokazuje sve letvice koje imamo — zlatnu, srebrnu, crnu, bijelu i prirodno drvo — i služi izboru okvira i ničemu drugom. Kako djelo djeluje na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga, postavljanje u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našoj radionici u Sloveniji; računajte 15-45 dana ovisno o mjeri, kod najvećih pri gornjoj granici. Putuje napet i zaštićen za prijevoz, uokviren ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i petnaest drugih zemalja Europske unije, bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naše uređenje povrata. Cijelu ponudu nalazite u galeriji Edgar Degas, a njegov život opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Česta pitanja

Koje je ovo djelo?

Rana Degasova povijesna slika, koju National Gallery of Art u Washingtonu vodi kao Alexander and Bucephalus, 1861/1862. Mjeri 89 x 115 cm, inventarni broj je 1997.57.1.

Je li slika potpisana?

Nije. Oznaka dolje desno žig je Vente Degas — atelijerske dražbe nakon njegove smrti — a ne potpis. Katalog ga navodi kao žig i mi tako i kažemo.

Kada je nastala?

Godine 1861./1862., kako je datira muzej. Schulmanov katalog navodi 1860.-1861.; gdje se izvori razilaze slijedimo ustanovu koja djelo posjeduje, a drugu godinu kažemo umjesto da je prešutimo.

Zašto je prodana kao Achille et le Bucéphale?

Zato što ju je tako naveo katalog atelijerske dražbe 1918., pod Ahilejem, a ne Aleksandrom. Muzej taj naslov bilježi, i zato sliku i danas srećete pod imenima dvaju junaka.

Je li krajolik doista talijanski?

Pinija, obli brežuljci i blijede zidine okolica su Rima, a Degas se malo prije vratio s tri godine u Italiji. Muzejski zapis to ne komentira; to je čitanje naše.

Tko je bila Lore Heinemann?

Udovica dr. Rudolfa J. Heinemanna. Sliku je 1997. ostavila National Gallery of Art u njegov spomen i muzejski zapis o stjecanju i danas tako glasi.

Koliko je velik izvornik?

89 cm širok i 115 cm visok. S okvirom muzej navodi 107,95 x 139,7 cm, pa uokvirena izvedba u punoj veličini traži znatno više zida nego što kaže mjera platna.

Koja se vaša mjera podudara s izvornikom?

Nijedna, i to radije kažemo nego da sami otkrijete. Svih je osam kvadratnije od slike. Za pravi omjer naručite mjeru po narudžbi 89 x 115 cm.

Koju standardnu mjeru predlažete?

90 x 100 cm. Sa širinom izvornika podudara se na centimetar, ali je 15 cm preniska, pa je prizor pod gornjim rubom nešto tješnji.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo nastaje rukom, uljem na lanenom platnu; potezi kista vidljivi su i opipljivi, kod ovog motiva najviše u konjskoj dlaci i pješčanoj podlozi.

Je li prikladno za dar?

Jest, i to neobičan: Degas koji ne izgleda kao Degas, s dječakom, konjem i pričom uz to. Budući da svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte vrijeme izrade; ako izbor radije prepuštate obdarenome, tu je naš poklon bon.

• Motiv: dječak Aleksandar kroti Bukefala, konj već spušta glavu, u talijanskom krajoliku
• Izvornik: Edgar Degas, 1861./1862., uljana slika, 89 x 115 cm, National Gallery of Art, Washington (1997.57.1)
• Naša izvedba: ručno slikano ulje, osam mjera od 30 x 35 do 100 x 110 cm; nijedna ne odgovara omjeru izvornika, pa je mjera po narudžbi bolji izbor
• Zanimljivost: oznaka dolje desno žig je dražbe iz 1918., a ta je dražba sliku navela pod pogrešnim junakom, kao Achille et le Bucéphale