Edgar Degas – Plave plesačice

Plave plesačice prikazuju skupinu plesačica u plavim suknjama koje stoje tijesno jedna uz drugu neposredno prije nastupa. Jedna podiže obje ruke k kosi, druga popravlja naramenicu, treća se naginje naprijed; lica su jedva naznačena, a tijela se preklapaju tako da se čitaju kao jedan jedini pokret. Suknje su naslikane u gustim plavim i zelenkastim nanosima koji se prema rubovima raspuštaju u svjetlo, a među njima zasvijetli narančasti pojas na prilici u pozadini, jedina topla boja u prizoru. Pozadina nije prostor nego uzburkana ploha zelenih i žutih točaka, naslikana kazališna kulisa s lišćem; zdesna platno zatvara tamnosmeđi okomiti stup. Izvornik mjeri 75,3 x 85,3 cm, nastao je oko 1890., a čuva ga Musée d’Orsay u Parizu pod inventarnim brojem RF 1951 10. Kod nas nastaje ručno, u osam mjera od 60 x 70 do 150 x 170 cm ili po vašoj mjeri, a prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu.

Plave plesačice – Edgar Degas

Tko je na prizoru?

Četiri plesačice, nijedna imenovana. Muzejski zapis nikoga ne imenuje, pa ih ne imenujemo ni mi. Stoje tijesno jedna uz drugu, u plavim baletnim suknjama i plavim gornjim dijelovima golih ramena. Jedna podiže obje ruke k kosi i nešto na njoj popravlja; druga drži ruku na naramenici i gleda dolje; treća se naginje naprijed tako da joj se leđa svijaju, a lice nestaje; četvrta je vidljiva samo djelomično, među ostalima. Lica su jedva naznačena, bez očiju i usta, i upravo je to bit: ovo nisu portreti nego tijela u pripremi. Ruke, ramena i koljena preklapaju se dok se skupina ne pročita kao jedna prilika s mnogo udova. Trenutak je neposredno prije nastupa, ne na pozornici; nitko ne pleše.

Što je na platnu?

Plavo, koje zauzima gotovo sve. Suknje su nanesene u gustim plavim i zelenkastim slojevima, u sredini gotovo neprozirnim, a prema rubovima se raspuštaju u svjetlo, pa rub suknje nije crta nego prijelaz. Među njima zasvijetli narančasti pojas na prilici u pozadini, jedina topla boja u djelu i točka na kojoj se oko zaustavlja. Pozadina nije prostorija nego uzburkana ploha zelenih i žutih točaka koja predstavlja naslikanu kazališnu kulisu s lišćem; nigdje nema poda ni stropa, pa skupina lebdi u boji, a ne u prostoru. Zdesna platno zatvara tamnosmeđi okomiti stup i daje mu rub. Potpis stoji dolje lijevo.

Zašto je baš ovaj prizor važan?

Zato što slikar gleda onamo kamo publika ne vidi. Balet je u tadašnjem Parizu bio raskoš koja se gledala iz gledališta; Degas ga je slikao sa strane i s leđa, u trenucima kada plesačice nisu lijepe nego zaposlene. Drugi je razlog boja. Umjesto da razdvaja tijela, plavo ih povezuje u jednu plohu, pa se prizor manje čita kao skupina pojedinki, a više kao jedan organizam pred pokret. Treći je pozadina. Time što umjesto prostora slika kulisu, slikar priznaje da je sve to kazalište, a ipak trenutak ostaje posve izvan pozornice. Ovo je kasni Degas i boja je u njemu već gotovo samostalna.

Što prizor znači?

Da je veći dio rada nevidljiv. Impresionizam kod Degasa ne znači svjetlo na otvorenom nego pomno promatranje ljudi na poslu, a posao je ovdje baletni. Kao umjetnička slika djeluje prije svega kao boja: plavo je toliko prostrano da mijenja ugođaj prostorije u kojoj visi. Upravo je zato zahvalna slika za dnevni boravak ili spavaću sobu, osobito uz toplo drvo ili bijeli zid gdje plavo dobiva prostor. Među zidne slike spada u onaj dio koji se bira zbog boje, a ne zbog prizora. Naša reprodukcija slike građena je tako da to plavo pusti raditi.

Kako je platno dospjelo u Orsay?

Putem koji se može pročitati u cijelosti. Prema Schulmanovu katalogu djelo je ostalo u Degasovu ateljeu i 1918. prodano na prvoj dražbi njegove ostavštine, Vente Degas, pod brojem 72. Zatim je bilo kod Danthona u Parizu, odakle je prešlo dr. Albertu Charpentieru i njegovoj supruzi. Godine 1951. darovali su ga državi: muzejski zapis bilježi dar dr. i gospođe Albert Charpentier iz 1951. Djelo je najprije pripadalo Musée du Louvre, između 1951. i 1986. bilo je u Musée du Jeu de Paume, a od 1986. je u Musée d’Orsay. Gdje je točno bilo između 1918. i 1951., katalog navodi samo imenima vlasnika i bez datuma, i to ne dopunjujemo.

Tri različita djela s istim naslovom

Naslov Plave plesačice nose najmanje tri Degasova djela i lako ih je zamijeniti. Naše je uljana slika na platnu, 75,3 x 85,3 cm, a čuva ga Musée d’Orsay pod inventarnim brojem RF 1951 10; u Schulmanovu katalogu zavedeno je kao MS 1227, s datacijom oko 1886. i potpisom dolje lijevo. Uz njega postoje dva pastela: jedan u Puškinovu muzeju u Moskvi, kvadratan, 67 x 67 cm, iz 1897., i jedan u Arkansas Art Centeru u Little Rocku, 53 x 50 cm, oko 1899., u katalogu MS 253. Naše je dakle jedino od triju slikano uljem. Među Degasovim djelima kod nas ovom su platnu najbliže Četiri plesačice, opet skupina neposredno prije nastupa, Plesačice u ružičastom, isti prizor u drugoj boji, i Dvije plesačice.

Kako nastaje naša ručno slikana izvedba?

Kistom i uljanom bojom, istom tehnikom kao izvornik, dakle kao ulje na platnu. Najteže je plavo. Nije jedna boja nego nekoliko slojeva plave, zelene i sive nanesenih jedan preko drugoga, u sredini gustih i neprozirnih, a prema rubovima otvorenih; naslikano jednom jedinom smjesom, suknje se splošte u papir. Drugi je teški dio lica, koja moraju ostati nedovršena. Svaki put postoji napast da im se naslikaju oči, i svaki bi put to uništilo prizor, jer bi od tijela nastali portreti. Treći je narančasti pojas: malen, ali nosi cijelu ravnotežu boja, pa ga slikamo posljednjeg i usklađujemo prema tome koliko je jako postalo plavo oko njega. Svaka izvedba nastaje iznova i dvije nikada nisu posve jednake; svaka je ručno slikana kopija stoga svoja. Za ovaj motiv još nemamo fotografija naših dovršenih platna jer ga dosad nismo slikali, pa ih ovdje nema i nijednu ne opisujemo. Fotografiju svojega platna dobivate prije otpreme.

Koja mjera za koji zid?

Ako ne znate koja: 80 x 90 cm. Evo nečega što se na ovoj polici rijetko događa: naša mjera 75 x 85 cm gotovo je istovjetna izvorniku. Izvornik mjeri 75,3 x 85,3 cm, dakle razlikuju se za tri milimetra sa svake strane; tko želi platno točno one veličine kakva visi u Parizu, neka izabere upravo tu. Po omjeru su jednako blizu 75 x 85 i 150 x 170 cm, obje 1,133 prema izvornikovih 1,133. 60 x 70 cm jedina je mjera manja od izvornika i prikladna za uski zid. 80 x 90 i 90 x 100 cm pravi su izbor iznad komode ili kreveta, gdje plavo dobiva nešto prostora. 100 x 110 i 110 x 130 cm traže miran zid bez drugih slika uza se. Pri 120 x 140 i 150 x 170 cm velike slike ove vrste dovoljno su velike da plavo postane osvjetljenje prostorije, a ne tek motiv na zidu. Odabranu mjeru prije odmjerite papirnatim izrezom. Nijedna nije na zalihi: svaki primjerak nastaje po narudžbi.

Mjera po narudžbi, okvir i podokvir

Ako nijedna od osam mjera ne odgovara ili želite omjer izvornika, slikamo po vašoj mjeri i pritom čuvamo visinu, da iznad glava ostane nešto kulise i da tamni stup zdesna ne ispadne iz kadra; to je naš rad po narudžbi. Svaki primjerak šaljemo napet na drveni podokvir, spreman za vješanje. Za okvir upotrijebite našu 3D aplikaciju: na ovom motivu pokazuje sve letvice koje imamo – zlatnu, srebrnu, crnu, bijelu i prirodno drvo – i služi izboru okvira i ničemu drugom. Kako djelo djeluje na vašem zidu, pokazuje naša zasebna usluga, postavljanje u prostor.

Dostava i jamstvo

Svaki primjerak nastaje po narudžbi u našoj radionici u Sloveniji; računajte 15-45 dana ovisno o mjeri, kod najvećih pri gornjoj granici. Putuje napet i zaštićen za prijevoz, uokviren ako ste okvir odabrali, u Hrvatsku i petnaest drugih zemalja Europske unije, bez carine. Prije otpreme dobivate fotografiju dovršenog djela na potvrdu, a za svaku narudžbu vrijedi naše uređenje povrata. Cijelu ponudu nalazite u galeriji Edgar Degas, a njegov život opisuje naš članak o Edgaru Degasu.

Česta pitanja

Koja je ovo slika?

Degasovo ulje Plave plesačice, veličine 75,3 x 85,3 cm. Čuva ga Musée d’Orsay u Parizu pod inventarnim brojem RF 1951 10.

Je li ovo ono djelo koje je u Moskvi?

Nije. Moskovsko djelo istoga naslova je pastel, kvadratan, 67 x 67 cm, iz 1897., a čuva ga Puškinov muzej. Naše je uljana slika na platnu i nalazi se u Parizu. Treće djelo istoga naslova, također pastel, u Little Rocku je u Arkansasu.

Kada je nastalo?

Muzej navodi: oko 1890. Približnost ne uklanjamo. Schulmanov katalog za isto platno navodi oko 1886.; gdje se izvori razilaze, držimo se muzeja koji platno čuva.

Koliko je velik izvornik?

75,3 cm širok i 85,3 cm visok. S okvirom muzej navodi 94 x 102 cm. Naša mjera 75 x 85 cm poklapa se s izvornikom na tri milimetra.

Je li platno potpisano?

Jest. Schulmanov katalog navodi potpis dolje lijevo: Degas.

Zašto plesačice nemaju lica?

Zato što su jedva naznačena, bez očiju i usta. To je zapažanje sa slike, a ne tumačenje iz zapisa; muzej o tome ne govori. Učinak je da prizor ne pokazuje pojedinke nego pokret.

Što je u pozadini?

Uzburkana ploha zelenih i žutih točaka koja predstavlja kazališnu kulisu s naslikanim lišćem. Nema prostora, poda ni stropa; zdesna prizor zatvara tamnosmeđi okomiti stup.

Gdje ga se može vidjeti?

U Musée d’Orsay u Parizu. Je li djelo u danom trenutku izloženo ili u čuvaonici, zapis ne kaže.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Možete. Osam mjera naš je uobičajeni izbor, ali slikamo i po vašoj mjeri. Ako želite točno veličinu izvornika, to je naša mjera 75 x 85 cm.

Je li ovo tisak?

Nije. Djelo nastaje rukom, uljem na platnu; potezi kista vidljivi su i opipljivi, osobito u gustim nanosima na suknjama.

Je li prikladna za dar?

Jest, osobito za nekoga tko voli balet ili jake plave boje. Budući da svaki primjerak nastaje po narudžbi, računajte vrijeme izrade; ako izbor radije prepuštate obdarenome, tu je naš poklon bon.

• Motiv: četiri plesačice u plavim suknjama, tijesno zbijene u minuti prije nastupa, lica jedva naznačena
• Izvornik: Edgar Degas, uljana slika na platnu, 75,3 x 85,3 cm, Musée d’Orsay, Pariz (RF 1951 10)
• Naša izvedba: ručno slikano uljem, osam mjera od 60 x 70 do 150 x 170 cm
• Zanimljivost: naša mjera 75 x 85 cm poklapa se s izvornikom na tri milimetra sa svake strane