Edvard Munch – Noćni lutalica

Noćni lutalica

Noćni lutalica Edvarda Muncha uljana je slika na platnu iz 1923.–1924., koju pod inventarnim brojem MM.M.00589 čuva Munchov muzej (Munchmuseet) u Oslu. Izvornik mjeri 68 x 90 cm i stoji uspravno. Djelo pripada skupini kasnih autoportreta koje je umjetnik naslikao u Ekelyju, na imanju iznad Osla gdje je proveo posljednja dva desetljeća života.

Prizor je noćni. Iza prilike teče niz prozorskih okana ispunjenih gustim tamnoplavim; noć pritišće staklo. Prozorski su okviri položeni u blijedom okeru i daju gotovo svu svjetlost gornje polovice. Slikar stoji u zamračenoj sobi u koju je ušao s drugoga mjesta u kući, pomaknut ulijevo, tako da desna strana ostaje otvorena u tamu. Lice je najčudniji dio. Očne su duplje naslikane kao dvije tamne udubine, pa se pogled ne da doista susresti. Crvenkastosmeđa teče preko obraza i sljepoočnice, a čelo je osvijetljeno žutozelenim potezima. Kosa je žutozelena i razbarušena. Ispod brade otvara se blijed zelenkastobijel ovratnik, jedini svijetli ton na cijeloj stojećoj prilici. Kaput je duboko plavocrn i razlijeva se preko donje polovice. Prilika je odsječena u pasu i stoji tijesno uz donji rub, kao da je upravo ušla u prizor. Sobe oko nje gotovo i nema: ni namještaja, ni poda, samo prozori straga i tama sa strane.

Djelo pripada posljednjem desetljeću slikareva života. Munch se slikao iznova i iznova, ali kasni autoportreti nisu poput ranih: umjesto da pitaju tko je, vraćaju se pitanju kako je još ovdje. Naslov pod kojim je djelo poznato opisuje stanje, a ne događaj; netko noću prolazi vlastitom kućom i zastane. Munch je tada bio u šezdesetima i u Ekelyju je živio sam; kuća i njezini prozori u tom se razdoblju pojavljuju u više njegovih djela.

Boja je nanesena brzo, u širokim potezima koji se ne ispravljaju. Munch je radio mokro na mokro, pa se žutozelena čela i plavocrna kaputa mjestimice susreću i pomalo miješaju. Na nekim je mjestima sloj tako tanak da se kroza nj vidi tkanje platna. Paleta je sužena na plavu, crnu, oker i nekoliko crvenkastih i zelenkastih naglasaka na licu. Upravo odsutnost srednjih tonova čini prizor nemirnim: između osvijetljena čela i tame kaputa nema prijelaza koji bi smirio oko.

Našu sliku slikar ručno naslika uljem na platnu, potez po potez kistom, po narudžbi i nikada kao tisak. Budući da svako platno nastaje pojedinačno, tonovi i potezi razlikuju se od jednoga do drugoga; te su male razlike znak ruke. Najteži su dio očne duplje, koje moraju ostati tamne i otvorene a ne postati dvije crne točke. Kao umjetnička reprodukcija ovaj motiv traži prije svega mir u najtamnijim dijelovima.

Format je uspravan, a prizor taman i sabran, pa se slika dobro uklapa u radnu sobu, knjižnicu ili hodnik, gdje ju se gleda izbliza i gdje uz nju nema jakih boja. Najbolje joj služi svijetao, miran zid, jer je samo djelo tamno; pred tamnim zidom kaput se stapa s okolinom. Objesite je u visini očiju uz meko svjetlo i ne nasuprot prozoru. Kao ručno slikana reprodukcija u sobi za čitanje djeluje snažnije nego u svijetlu dnevnom boravku. Budući da je motiv uspravan i tijesno kadriran, podnosi i uži zid ili nišu.

Na raspolaganju je deset veličina te mjera po želji, a svako se platno može naručiti s okvirom ili bez njega. Okvir birate u našoj 3D aplikaciji, gdje na ovom motivu možete isprobati letvice i boje; uska tamna letvica ovdje djeluje bolje od široke svijetle. Više umjetnikovih djela nalazi se u galeriji Edvarda Muncha, a o njegovu životu i slikarstvu pišemo na blogu o Edvardu Munchu.