Egon Schiele – Kalvarija

Kalvarija je slika Egona Schielea iz 1912.: gol brijeg pod nebom naslikanim u pojasevima boje, a na njegovu grebenu tri križa među golim stablima i tankim kolcima. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 480; mjeri 81,7 x 80 cm – širok je 80 cm, a visok 81,7 cm, dakle gotovo je kvadrat. Kod nas nastaje kao ručno slikana uljana slika na platnu, u petnaest dimenzija ili po vašoj mjeri, a fotografiju dovršenoga djela prije otpreme šaljemo na potvrdu.

Kalvarija – Egon Schiele

Što slika prikazuje?

Brijeg, a iznad njega nebo. Veći dio platna zauzima otvoreno tlo u smeđoj, oker i maslinastoj boji, naneseno tanko, s plavim mrljama i tragovima zelene. Greben je lijevo visoko i udesno se blago spušta. Lijevo od sredine leži smeđa stijena, a na njoj i uz nju stoje tri križa: crven, visok i tanak u sivoj i bijeloj te nizak taman. Duž grebena u razmacima stoje tanki kolci, crveni, plavi i zeleni, a uz njih gola, mršava stabalca; sasvim na desnom rubu nalazi se mali poklonac pod šiljastim krovićem. Nebo je složeno u vodoravne pojaseve bijele, sive, plave i gotovo crne boje, presječene tankim crvenim crtama, a iznad obzora s desne strane prelazi u ružičastu i crvenu.

Zašto je kalvarija naslikana kao krajolik?

Muzejski zapis odgovara Schieleovim preseljenjem. U kolovozu 1911. preselio se iz Českog Krumlova (Krumau) u Neulengbach, a prema muzeju to se odrazilo u osamostaljenju motiva koji je dotad u njegovu djelu imao tek sporednu ulogu: krajolika. Zapis navodi njegovo pismo slikaru Antonu Peschki (1885–1940), kasnijem šogoru: s Buchberga kod Neulengbacha pruža se pogled na najljepši krajolik polja koji poznaje. U Kalvariji, piše muzej, smanjivanje figuralnoga u korist atmosferskih i duhovnih kvaliteta prirode doseže rani vrhunac. To je tumačenje kuće koja djelo čuva i navodimo ga kao njezino.

Što se događa na obzoru?

Prema muzejskom opisu, tri se križa upisuju u procesiju golih, vjetrom povijenih stabala i kolaca koja vodi do postaje križnoga puta na desnom rubu – do maloga poklonca sa šiljastim krovićem. Iznad obzora pružaju se tamni pojasevi oblaka koji zasvijetle u posljednjem večernjem rumenilu i, riječima muzeja, dramatiziraju kalvariju, a s njom i prirodu kao mjesto vjerske pobožnosti. Kolci i stabalca dakle nisu ukras: oni su procesija.

Kako je izvornik naslikan?

Prema muzejskom zapisu, uljem, gvašem i olovkom na platnu; i potpis dolje desno napisan je olovkom. Muzej navodi jednu posljedicu takvoga načina: boja je nanesena u lazurama, koje livadi oduzimaju svaku tjelesnost i pogled usmjeravaju prema obzoru. Naša reprodukcija slika se samo uljanim bojama, na platnu. To ne predstavljamo kao isto: tanak, lazurni učinak slikamo uljem, a ne tvrdimo da ponavljamo materijale izvornika.

Je li format kvadratan?

Gotovo, ali ne posve. Veličinom je blisko Samovidiocu II iz prethodne godine, koji mjeri 80,5 x 80 cm i nalazi se u istoj zbirci. Kod ovoga djela sve su naše stope kvadratni format, od 50 x 50 cm do 200 x 200 cm; kako je obzor visoko, najveći dio težine nosi tlo.

Mogu li dobiti sliku u veličini izvornika?

Po veličini gotovo; u točnom omjeru stranica ne, i to radije kažemo. Izvornik je širok 80 cm i visok 81,7 cm. Naša stopa 80 x 80 cm poklapa se s njim točno u širini, a u visini je niža za 1,7 cm. Budući da su sve naše stope kod ovoga djela kvadratne, a izvornik nije, razlika raste s veličinom: kod 200 x 200 cm omjer izvornika tražio bi visinu od oko 204 cm. Taj omjer točno može postići samo mjera po narudžbi.

Odakle slika dolazi i gdje je danas?

Ova stranica dosad nije nosila zapis o provenijenciji – kod ovoga djela ga nije bilo, što kažemo otvoreno umjesto da tiho ponudimo zamjenu. Ono što slijedi lanac je kakav objavljuje muzej: Heinrich Benesch, Beč, do 1947.; Otto Benesch, Beč, 1947.–1964.; Eva Benesch, Beč, 1964.–1983.; Jenö Eisenberger, Beč, 1983.; Rudolf Leopold, Beč, 1983.–1994.; a od 1994. Privatna zaklada Leopold Museum. Tri stvari u njemu zaslužuju pozornost, a tumačenje je naše. Prvo, nakon 1947. datumi se nadovezuju bez praznine, ali lanac nema početka – kod prvoga vlasnika piše samo „do 1947.“. Drugo, djelo je najmanje trideset i šest godina ostalo kod triju vlasnika istoga prezimena; zapis ne kaže jesu li i u kakvom srodstvu bili, pa to ne tvrdimo ni mi. Treće, 1983. djelo je dvaput promijenilo vlasnika; među muzejskim izvorima su priznanica od 30. rujna 1983., potvrda trgovine umjetninama Giese & Schweiger od 19. veljače 2002. i dosje Sonje Niederacher od 30. travnja 2011. Djelo je danas u Leopold Museumu pod inventarnim brojem 480; cijela Schieleova zbirka kuće predstavljena je na stranici Leopold Museuma o Egonu Schieleu.

Gdje se ovo djelo smješta među Schieleova djela?

Među krajolike koji su uslijedili nakon preseljenja u Neulengbach. Iz prethodne godine su Samovidioc II, kvadratni autoportret, i Malo stablo u kasnu jesen, mali krajolik na drvenoj ploči; po samom mjestu imenovana je Umjetnikova soba u Neulengbachu. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele, a više o slikarevu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta i bečka secesija bila je sredina iz koje je potekao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost toga razdoblja i danas se čita kroz ta dva imena. Kao ekspresionistička slika Kalvarija taj smjer okreće krajoliku umjesto licu. Samovidioc II čisto je ulje na platnu; ovdje se ulju pridružuju još gvaš i olovka.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svako platno slikar slika uljanim bojama, potez po potez; nije riječ o strojnom otisku – pod kistom nastaje ručno slikana kopija, izrađena za vašu narudžbu. Ovdje su najteža dva mjesta. Prvo je brijeg: njegova boja mora ostati tanka, tako da plave i zelene mrlje prosijavaju kroz smeđu; ako je slikar nanese u jednoličan, pun sloj, tlo dobiva upravo onu tjelesnost koju mu prema muzejskom zapisu lazure oduzimaju. Drugo je obzor: križevi, obojeni kolci, stabalca i mali poklonac sitni su i nacrtani s nekoliko tankih poteza, i takvi moraju ostati – tanki i nejednaki; ako ih slikar podeblja, procesija postaje ograda. Kad je djelo dovršeno, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu, tek onda ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija – djelo u našoj radionici još nije fotografirano i ništa nije uklonjeno; kad sljedeći put bude naslikano, fotografirat ćemo ga i fotografije dodati na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu slika je napeta na drveni podokvir, spremna za vješanje.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: kvadrat ne slijedi namještaj nego traži sredinu zida i nešto praznine oko sebe. Iznad kauča djeluju 100 x 100 cm i 110 x 110 cm, za manji zid dovoljni su 60 x 60 cm ili 65 x 65 cm, za velik prostor 170 x 170 cm i 200 x 200 cm. Naša je najmanja dimenzija 50 x 50 cm. Kao umjetnička slika s ovim motivom dobiva veličinom: križevi i kolci su sitni, a od 100 x 100 cm naviše procesija se čita i preko cijele prostorije.

Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?

Ako nijedna od petnaest dimenzija ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo u mjeri po narudžbi. Platno je napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo odabiru okvira, ne prikazu djela na vašem zidu. Okvir se bira zasebno i ne mora biti dio narudžbe.

Kako teče dostava i što jamčimo?

Djelo izrađujemo po narudžbi i dostavljamo u šesnaest država Europske unije, među njima u Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenoga djela na potvrdu, a ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Rok izrade ovisi o dimenziji i trenutačnoj zauzetosti atelijera.

Česta pitanja

Što prikazuje Schieleova Kalvarija?

Goli brežuljak pod večernjim nebom u pojasevima, a na njegovu hrptu tri križa: crveni, visoki tanki u sivoj i bijeloj te niski tamni. Prema opisu Leopold Museuma križevi se upisuju u procesiju golih, vjetrom povijenih stabala i kolaca koja vodi do postaje križnoga puta na desnom rubu, do maloga poklonca sa šiljastim krovićem. Ljudi na njoj nema.

Kada je Schiele naslikao Kalvariju?

Godine 1912.: platno je dolje desno olovkom potpisano i datirano „EGON SCHIELE 1912“. Pripada krajolicima nastalima nakon što se slikar u kolovozu 1911. preselio iz Českog Krumlova u Neulengbach kraj Beča.

Gdje se Kalvarija nalazi danas?

U Leopold Museumu u Beču, pod inventarnim brojem 480. Mjeri 81,7 x 80 cm pa je gotovo kvadratna: široka 80 cm i za 1,7 cm viša.

Zašto je Schiele Kalvariju naslikao kao krajolik?

Prema Leopold Museumu, nakon preseljenja u Neulengbach krajolik je u njegovu radu od sporednog motiva postao samostalna tema. U Kalvariji muzej vidi rani vrhunac povlačenja figuralnog u korist atmosferskih i duhovnih svojstava prirode. Tamni pojasevi oblaka, koji zasvijetle u posljednjem večernjem rumenilu, dramatiziraju kalvariju, a s njom i prirodu kao mjesto vjerske pobožnosti.

Kako je Schiele naslikao Kalvariju?

Uljem, gvašem i olovkom na platnu, a olovkom je izveden i potpis. Prema muzeju boja je nanesena u tankim lazurama, koje livadi oduzimaju svu tjelesnu težinu i vode pogled prema obzoru.

Je li slika prikladna za dar?

Jest; ako ne znate koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon.

• Motiv: gol brijeg s tri križa na grebenu, procesija stabala i kolaca te mali poklonac na desnom rubu.
• Izvornik: 1912., ulje, gvaš i olovka na platnu, 81,7 x 80 cm, potpis dolje desno, Leopold Museum, Beč, inv. 480.
• Naše: ručno slikana uljana slika na platnu, 15 dimenzija ili mjera po narudžbi.
• Dobro je znati: ova stranica za ovo djelo nije nosila zapis o provenijenciji; lanac je naveden kakav ga objavljuje muzej.