Amedeo Modigliani – Prodavačica cvijeća

Prodavačica cvijeća platno je iz 1919. u Metropolitan Museum of Art u New Yorku, pod brojem 1996.403.9. Mlada žena sjedi frontalno pred nama u gotovo crnom gornjem dijelu i dugoj tamnoj suknji, ruku opušteno u krilu, pred hrđavonarančastim i maslinastozelenim daskama. Kod nas nastaje kao ručno slikana kopija, ulje na platnu, po narudžbi, u osam mjera ili u mjeri koju nam kažete; prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenog platna.

Prodavačica cvijeća – Amedeo Modigliani

Što je na platnu?

Mlada žena sjedi okrenuta prema nama i ispunjava platno od koljena naviše. Kosa joj je kestenjasta, kratko ošišana, sa šiškama koje padaju nisko preko čela i uvijaju se prema unutra uz čeljust. Lice je dugi oval u narančasto kremastoj boji s toplim rumenilom uz oba obraza, malim zatvorenim ustima i nosom povučenim jednom linijom, a oči su blijedo plavozeleni bademi posve bez zjenica. Vrat je dug i gol. Nosi gotovo crn gornji dio, prije modrocrn nego mrtvo crn, sa širokim šiljastim ovratnikom; u otvoru uz grlo pokazuje se blijedo sivoplava potkošulja. Duga tamna suknja ispunjava donju trećinu, a ruke joj leže opušteno u krilu, jedna preko druge, prstiju razdvojenih. Iza nje je zid složen od okomitih dasaka: široki hrđavonarančasti pojas slijeva, maslinasta i žutozelena polja iza glave, a zdesna hrđavocrvena vrata s okernim poljem uz njih. Dolje sa svake strane stoji sivi blok. Potpis je u gornjem desnom kutu.

Naslov u kojem nema nimalo cvijeća

Na ovoj slici nema cvijeća. Žena ne drži ništa; nema košare, nema buketa, nema štanda. Muzejevi vlastiti predmetni pojmovi za djelo jesu portret i žene, ništa vrtlarsko. Katalozi su primijetili isto i to riješili tako da nose dva naslova odjednom: Ceroni djelo upisuje kao Jeune femme assise, mlada žena koja sjedi, s La marchande de fleurs u zagradi iza toga, a milansko izdanje iz 1927. otisnulo ga je kao La Fioraia. Naslov dakle imenuje zanimanje, a ne prizor, i nije jasno tko ga je prvi prikvačio. Na platnu je radnica u svojoj dobroj tamnoj odjeći koja na vratima pozira slikaru, a Modigliani je tu okolnost naslikao više puta: Mala služavka isti je prijedlog s drugim poslom.

Zapis o izvorniku i godina kojom se starija literatura nije služila

Muzej je ovdje precizan i navodi i platno i okvir: 46 × 29 inča, što je 116,8 × 73,7 cm, te posebno pozlaćeni drveni okvir 133,4 × 90,2 × 6,4 cm. Tehnika ulje na platnu, potpis modigliani gore desno, inventarni broj 1996.403.9, ostavština Florene M. Schoenborn iz 1995., odjel moderne i suvremene umjetnosti. Godina je ono što se u zapisu miče. Muzej navodi 1919., kao i Ceroni, Lanthemann pod brojem 417, Parisot i Patani. No četrdeset je godina tiskana literatura navodila 1917.: Salmon 1926., milansko izdanje 1927., Pfannstiel 1929. i ponovno u katalogu iz 1956. – gdje je ista slika upisana dvaput, pod brojem 122 i pod brojem 221 –, Roy 1958. i katalog zbirke koja je djelo tada držala, iz 1965. Jedan zapis iz 1963. otišao je još dalje unatrag i naveo 1915. do 1916. Očito su pogrešne i dvije kataloške mjere, oko 46 × 38 cm, koje su za cijeli red veličine udaljene od predmeta koji je muzej izmjerio. Muzej djelo ne pušta u javno vlasništvo i ne objavljuje nijednu fotografiju, pa ga opisujemo prema objavljenoj reprodukciji i to kažemo; ta je reprodukcija otisnuta s crnim obrubom, zbog čega je ovdje ne rabimo ni za kakvo mjerenje. Njegove nam stranice odgovaraju ograničenjem pristupa umjesto stranicom, pa je gornja poveznica registrirana uz muzejev vlastiti zapis o predmetu, koji nosi naslov, godinu, tehniku, obje mjere, redak o stjecanju i inventarni broj. Djelo ima i svoj zapis na Wikipodacima. Cijeli je izbor u galeriji Amedea Modiglianija, a o slikaru smo napisali dulji članak.

Gdje je slika bila?

Louis Libaude u Parizu držao ju je do 1925., zatim ju je od 1925. do 1927. imala Galerie Bing i 1925. pod brojem 6 pokazala na vlastitoj Modiglianijevoj izložbi – treći lanac na ovoj polici koji prolazi kroz tu galeriju, nakon djela Mlada žena u žutoj haljini i Jeanne, sjedi s rukom na naslonu stolca. Zatim zbirke Lepoutre, Lecomte-Durey i Lederlin u Parizu te Lederlinova dražba u Galerie Charpentier 22. i 23. ožujka 1933., stavka 136, gdje je slika postigla 23.090 franaka. Nakon toga zbirka Hessel, Zürich, gospođa Marquiset, a 1950. galerija Paul Rosenberg u New Yorku, skladišni broj 5391 – drugi Rosenbergov lanac na ovoj polici. Samuel i Florene Marx iz Chicaga kupili su je od Rosenberga 3. studenoga 1950. za 18.000 dolara i zadržali do 1964.; Florene Marx, poslije gospođa Wolfgang Schoenborn, držala ju je do svoje smrti, a muzeju je ostavštinom stigla 1995. Između ta dva datuma zbirka je putovala Amerikom pod naslovom koji kaže kamo ova slika pripada: The School of Paris, izložbeno ime za École de Paris, u Museum of Modern Art 1965. te zatim u Chicagu, Saint Louisu, Ciudad de Méxicu i San Franciscu 1966. Na ovoj je polici još jedno platno iz Metropolitana, Talijanka.

Kako nastaje naša ručno slikana verzija?

Sliku slika slikar, kistom, u ulju na platnu, po vašoj narudžbi. Svaka umjetnička slika nastaje nekoliko tjedana i svaka je kopija pomalo svoja; to je posljedica toga što radi čovjek, a ne stroj. Dvije trećine ove slike jedna su tamna masa i sve stoji ili pada na njoj: gornji dio i suknja moraju čitati kao duboko modrocrno, s još vidljivim potezima kista u sebi, nikada kao plosnata crnina, inače se lik pretvara u siluetu. Uz tu masu put je jedino toplo svjetlo na slici, narančasto kremasto, i ne smije postati ružičast jer tada djeluje voštano. Pozadinske su daske drugi problem: hrđavonarančasta slijeva, maslinasta i žutozelena u sredini, hrđavocrvena zdesna, sve razlomljeno i istrljano, a ne ravnomjerno ispunjeno. Oči su plavozelene i prazne i takve moraju ostati. Ruke su nacrtane duge i opuštene, prstiju razdvojenih, a uobičajena je pogreška ukrutiti ih u stisak. Prije otpreme primate fotografiju dovršenog platna i potvrđujete je. Nikada nije tisak.

Koju veličinu odabrati?

Za ovaj motiv predlažemo 73 × 116 cm, i ovaj put to nije kompromis: izvornik mjeri 73,7 × 116,8 cm, pa je ta stepenica slika gotovo u vlastitoj veličini, unutar centimetra u svakom smjeru, i 0,27 posto od njezina oblika. Po samom omjeru 120 × 190 cm još je bliže, 0,09 posto, slijede 50 × 80 cm i 100 × 160 cm s 0,9; no metar i petina puta gotovo dva metra predmet je veličine sobe. Slika je visoka, tamna i frontalna te traži vlastiti zid, a ne skupinu – iznad komode, na kraju hodnika, iznad kamina. Tamna se masa najbolje drži na blijedom zidu, bijelom, koštanom ili svijetlo sivom; na tamnom zidu nestaje. Postimpresionistička slika u mjeri koje nema na popisu nije problem: izrađujemo je po narudžbi.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U Metropolitan Museum of Art u New Yorku, inventarni broj 1996.403.9, ostavština Florene M. Schoenborn iz 1995.

Ima li na slici cvijeća?

Nimalo. Naslov imenuje njezino zanimanje, a ne prizor, a katalozi nose i jednostavniji naslov Jeune femme assise, mlada žena koja sjedi.

Zašto stari katalozi navode 1917.?

Zato što je literatura godinu 1917. nosila od dvadesetih do šezdesetih. Muzej i suvremeni katalozi navode 1919., i tu godinu tiskamo.

Koliko točno slijedi omjer izvornika?

Izvornik mjeri 73,7 × 116,8 cm, a upravo tu mjeru imamo na popisu: 73 x 116 cm. Omjer je jednak izvorniku, odstupanja nema.

• Motiv: mlada žena koja sjedi frontalno pred nama, gotovo crn gornji dio i duga tamna suknja, ruke opušteno u krilu, iza nje hrđavonarančaste i maslinaste daske
• Izvornik: 73,7 × 116,8 cm, ulje na platnu, 1919., Metropolitan Museum of Art, inv. 1996.403.9
• Naša verzija: ručno slikano ulje na platnu, osam mjera ili po mjeri, uz fotografiju na potvrdu prije otpreme
• Vrijedi znati: na slici nema nimalo cvijeća, a literatura ju je četrdeset godina datirala u 1917. prije nego što se muzej ustalio na 1919.

Oči na ovom platnu naslikane su bez zjenica. Prebrojili smo svih 76 Modiglianijevih djela na ovoj polici: 53 su takva, 17 nisu – djelo po djelo.