Amedeo Modigliani – Slikar Krémègne

Slikar Krémègne portret je iz 1916., koji čuva Kunstmuseum Bern pod brojem G 81.036. Muškarac sjedi u uzorkovanom naslonjaču, sprijeda i lagano okrenut, u zelenocrnom kaputu, s objema rukama otvorenima na koljenima. Kod nas nastaje kao ručno slikana kopija, ulje na platnu, po narudžbi, u osam mjera ili u mjeri koju nam kažete; prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenog platna.

Slikar Krémègne – Amedeo Modigliani

Što je na platnu?

Model je naslikan do bedara, sprijeda i malo okrenut nadesno, u naslonjaču čiji se uzorkovani crvenosmeđi naslon širi iza njega. Čelo je visoko i ispupčeno u toploj narančastoružičastoj boji, kosa je rijetka na tjemenu, povučena na sljepoočnicama i tamna sa strana. Lice je dugo i usko; oči su blijedo plavosivi bademi pod teškim vjeđama, sa zjenicama jedva označenima; nos je dug i ravan, mali tamni brkovi stoje nad malim ustima. Nosi zelenocrni zakopčani kaput sa širokim ovratnikom, a uz vrat se vidi blijedo plavobijeli ovratnik košulje. Obje ruke počivaju otvorene na koljenima, dlanovima nadolje i raširenih prstiju, naslikane u istoj narančastoružičastoj boji kao lice – tri svijetle plohe u tamnome djelu i ono najneobičnije u njemu. Gore desno pozadina prelazi u tamnu smeđecrnu plohu, a uz desni rub teče pojas pjegave plavosive svjetlosti. Potpis stoji gore desno, crvenom bojom, a katalog ga bilježi upravo na tome mjestu i u toj boji.

Zašto slikar slika slikara?

Zato što je model to bio. Pinchus Krémègne bio je litvački kipar i slikar iz istoga montparnasskog kruga, a Modigliani je naslikao podosta svojih kolega: na ovoj su polici i Portret Chaïma Soutinea, Portret Moïsea Kislinga i Léon Indenbaum. To je École de Paris viđena iznutra – strani umjetnici u Parizu koji slikaju jedan drugoga jer su upravo oni ondje bili. Vrijedi pogledati kako je ovaj portret naslikan: ne kao maska sa zatvorenim očima, što je uobičajena Modiglianijeva formula, nego s pogledom koji se može susresti i s rukama koje nisu sklonjene u krilo, nego otvorene na koljenima. To je držanje čovjeka koji sjedi i čeka, i upravo ga ono čini osobnijim od većine. Za istu godinu u posve drugom tonu pogledajte Ženu s naušnicama.

Zapis o izvorniku i dvije mjere koje se ne slažu

Muzejev vlastiti katalog odavde nismo mogli pročitati: njegova zbirna stranica za ovo nam djelo nije vratila nijedan zapis, a dokument o provenijenciji na koji se muzej sam poziva odgovara sa 401 – i sa 401 odgovara i na izmišljeno ime datoteke, pa nam ta vrata ne govore ništa ni u jednom smjeru. Pročitali smo dva zapisa koja nisu muzejeva. Zapis u Bildindexu, koji vodi Bildarchiv Foto Marburg, navodi 1916., ulje na platnu, 82 × 55,5 cm, Kunstmuseum Bern; objavljeni Modiglianijev katalog navodi 1916., ulje na platnu, 82 × 55,5 cm, inventarni broj G 81.036. Međusobno se slažu. Zapis djela na Wikipodacima navodi 81 × 55 cm, što je u oba smjera centimetar i pol manje. Tiskamo par koji dijele dva neovisna zapisa, a tiskamo i treću brojku umjesto da neslaganje sakrijemo. Kao slabu treću provjeru: omjer objavljene fotografije iznosi 0,668, što je bliže paru 82 × 55,5 nego drugome – bliže, ali nije dokaz. Širinu navodimo prvu, pa na našoj stranici piše 55,5 × 82 cm. Cijeli je izbor u galeriji Amedea Modiglianija, a o slikaru smo napisali dulji članak.

Gdje je slika bila?

Katalog postavlja lanac i vlastito istraživanje sam označava kao nedovršeno, pa ga i mi prenosimo u tome duhu. Ide ovako: pariški trgovac Libaude – čovjek kojega Wikipodaci vode pod pseudonimom Louis Lormel –, zatim zbirka Mareuse u Parizu, koju katalog sam označava upitnikom, zatim zbirka Keller u Bernu i naposljetku Kunstmuseum Bern, kao ostavština Georgesa F. Kellera iz 1981. Inventarni broj G 81.036 s tom se godinom slaže. Ne tvrdimo da je lanac potpun, jer to ne tvrdi ni izvor koji ga daje, i jer je muzejev vlastiti izvještaj o provenijenciji upravo onaj dokument koji nismo mogli otvoriti. Možemo reći koja su imena zabilježena, kojim redom i koju je kariku već sam izvor označio dvojbenom.

Kako nastaje naša ručno slikana verzija?

Slika je slikar, kistom, u ulju na platnu, po vašoj narudžbi. Svaka umjetnička slika nastaje nekoliko tjedana i svaka je kopija pomalo svoja; to je posljedica toga što radi čovjek, a ne stroj. Ovaj je motiv taman i u sebi ima tri svijetla prijelaza – lice i obje ruke – a sve stoji ili pada na tome da budu iste boje. Naslikaju li se za nijansu različito, ruke prestaju pripadati čovjeku i počinju izgledati kao predmeti na koljenima. Kaput je zelenocrn i mora zadržati zeleno, a ne srušiti se u plosnatu crnu, jer zauzima većinu površine. Naslon iza njega uzorkovano je crvenosmeđ i mora ostati pozadina: razradi li ga se presvijetlo, počinje se natjecati s licem. Prije otpreme primate fotografiju dovršenog platna i potvrđujete je. Nikada nije tisak.

Koju veličinu odabrati?

Za ovaj motiv predlažemo 60 × 90 cm. Jedne najbliže mjere nema i ne izmišljamo je: četiri od osam naših mjera imaju isti oblik 2 : 3 i sve su četiri 1,5 posto od omjera izvornika – 40 × 60, 60 × 90, 80 × 120 i 100 × 150 cm jednako su blizu. Sljedeća je 90 × 130 cm s 2,3 posto. Taj poredak preživljava i neslaganje o mjerama izvornika: uzmemo li 55 × 81 cm s Wikipodataka, prve su i dalje iste četiri. Djelo je tamno i čita se s udaljenosti, pa traži svijetao zid i prostor da ga se vidi s druge strane sobe; pri 80 × 120 cm postaje središnja slika prostorije. Izbliza, na uskom zidu, 60 × 90 cm daje rukama otprilike onu veličinu koju imaju u izvorniku. Postimpresionistička slika u mjeri koje nema na popisu nije problem: izrađujemo je po narudžbi.

Česta pitanja

Gdje je izvornik?

U muzeju Kunstmuseum Bern, inventarni broj G 81.036, zabilježeno kao ostavština Georgesa F. Kellera iz 1981.

Tko je bio Krémègne?

Pinchus Krémègne, litvački kipar i slikar koji je radio na Montparnasseu. Modigliani ga je naslikao kao kolegu, a ne kao naručitelja.

Koliko je velik izvornik?

Dva se zapisa slažu na 55,5 × 82 cm, Wikipodaci navode 55 × 81 cm. Tiskamo prvo i imenujemo drugo, jer muzejev vlastiti list nije bio dostupan da to razriješi.

Koliko točno slijedi omjer izvornika?

Izvornik mjeri 55,5 × 82 cm. Omjeru najbliže stoji naša mjera 60 x 90 cm, koja od omjera izvornika odstupa 1,5 %. Katalozi se o mjeri ne slažu i navode 55,5 × 82 cm; 55 × 81 cm; gornja usporedba polazi od prvoga navoda.

• Motiv: muškarac koji sjedi, do bedara, zelenocrni kaput, obje ruke otvorene na koljenima, iza njega uzorkovan crvenosmeđi naslon
• Izvornik: 55,5 × 82 cm, ulje na platnu, 1916., Kunstmuseum Bern, inv. G 81.036
• Naša verzija: ručno slikano ulje na platnu, osam mjera ili po mjeri, uz fotografiju na potvrdu prije otpreme
• Vrijedi znati: muzejev vlastiti zapis odavde nismo mogli pročitati; dva se druga zapisa o mjeri slažu, treći se razlikuje za centimetar i pol, a mi tiskamo sve

Oči na ovom platnu naslikane su bez zjenica. Prebrojili smo svih 76 Modiglianijevih djela na ovoj polici: 53 su takva, 17 nisu – djelo po djelo.