Opis
Materinstvo je platno iz 1919., naslikano za francusku državnu zbirku moderne umjetnosti i obješeno u LaM-u u Villeneuve-d’Ascqu, pod brojem AM 1994-425. Žena sjedi držeći malo dijete u krilu, u sivoplavom kaputu preko tamnog gornjeg dijela, pred crvenim i maslinastim daskama. Kod nas nastaje kao ručno slikana kopija, ulje na platnu, po narudžbi, u osam mjera ili u mjeri koju nam kažete; prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenog platna.
| Naslov: | Materinstvo |
| Drugi naslovi: | Maternité — Maternità — Žena koja sjedi s djetetom, kataloški naslovi |
| Slikar: | Amedeo Modigliani (1884.–1920.) |
| Godina nastanka: | 1919. – muzejeva godina |
| Izvorna veličina (širina × visina): | 81 × 129,8 cm – muzejeva izmjera; katalozi navode i 73 × 116 te 81 × 130 |
| Izvorna tehnika: | ulje na platnu |
| Stil slikanja: | ekspresionizam, École de Paris |
| Nalazi se: | LaM, Villeneuve-d’Ascq (inv. AM 1994-425, Musée national d’art moderne, u pohrani) |
| Naša reprodukcija: | ručno slikana kopija, ulje na platnu, osam mjera ili mjera po želji |
Materinstvo – Amedeo Modigliani
Što je na platnu?
Žena sjedi gotovo frontalno pred nama, s malim djetetom u krilu. Kosa joj je crvenkastoplava, kratka i razdijeljena po sredini, a uokviruje vrlo dugo ovalno lice; na svakom je obrazu ružičasto rumenilo, oči su blijedoplavi bademi bez zjenica, nos je jedna duga linija, a usta mala i zatvorena. Preko tamnoplavog gornjeg dijela s V-izrezom, gdje se vidi ružičasta potkošulja, nosi otvoren sivoplavi kaput koji u dva široka krila pada do rubova platna. Duga tamna suknja ispunjava donji dio, a dolje lijevo pojavljuju se smeđe čizme. Njezina gola desna podlaktica obuhvaća dijete, šaka je velika i dugih prstiju, a na zapešću su dvije crvene vrpce. Dijete nosi tamnu modrozelenu kapicu i duboko plavi kaputić, a preko oba krila razastrta je bijela pregača; lice mu je okruglo i ružičasto i gleda ravno pred sebe. Iza njih je zid od okomica: opekasto crvena slijeva, maslinastosiva iza glave, tamni stup, okerna gore desno, širok crveni pojas zdesna i blijedo sivoplavi blok dolje. Potpis je gore desno.
Slika koja pripada jednom muzeju, a visi u drugome
Zapis nosi dva broja i oni znače različite stvari. AM 1994-425 inventarni je broj Musée national d’art moderne u Parizu, koji sliku posjeduje; drugi je broj njezin pohranbeni broj u LaM-u u Villeneuve-d’Ascqu, gdje zapravo visi. Država ju je 1994. stekla dacijom, francuskim uređenjem po kojem se porez na nasljedstvo plaća umjetninama, a ne novcem, dok je u Lille stigla ranije, donacijom Geneviève i Jeana Masurela. Slika je dakle na sjeveru Francuske jer je jedna obitelj darovala zbirku, a pripada Parizu jer je porezni račun podmiren slikom. Muzej je objavljuje kao javno dobro i postavlja vlastitu fotografiju; ona je snimljena u dvorani, s okvirom u kadru, pa je rabimo za opis slike, a ne za mjerenje.
Zapis o izvorniku i tri objavljene mjere
Muzej navodi ulje na platnu, 129,8 cm visoko i 81 cm široko, s potpisom gore desno – treće djelo zaredom na ovoj polici potpisano baš u tom kutu. Katalozi se ne slažu ni s njim ni međusobno: Pfannstiel i Ceroni tiskaju 116 × 73 cm, Patani i Parisot 130 × 81, a Lanthemann djelo vodi pod brojem 418. Tiskamo muzejev broj jer je jedini od triju uzet s predmeta, i to od onih koji ga drže. Muzej u vlastitom zapisu ispravlja i literaturu: Scheiwillerovo pariško izdanje iz 1928. reproduciralo je sliku kao djelo u zbirci Netter, a muzej to otvoreno označava kao pogrešku. Među sedamdeset šest djela na ovoj polici točno su dva koja prikazuju ženu s dojenčetom – ovo i Ciganka s djetetom; treće dijete samo prikazuje L’Enfant gras. Djelo ima i svoj zapis na Wikipodacima. Cijeli je izbor u galeriji Amedea Modiglianija, a o slikaru smo napisali dulji članak.
Gdje je slika bila?
Lanac je kratak i neobično čist. Počinje u Galerie Léopold Zborowski u Parizu – deveti lanac na ovoj polici koji počinje s trgovcem koji je i sam na njoj kao Portret Léopolda Zborowskog. Roger Dutilleul, pariški kolekcionar koji je kupovao kod Zborowskog i poslovao s krugom École de Paris dok su njegovi slikari još bili živi, imao ju je najkasnije 1929. i zadržao do 1956. Nasljedstvom je prešla na njegova nećaka Jeana Masurela, koji ju je držao do 1979. i potom je, zajedno s ostalim, darovao muzeju u Lille Métropole; dacija iz 1994. prenijela je vlasništvo u Pariz. Četiri vlasnika u sedamdeset pet godina i nijedna dražba na popisu. Izlagana je rano: na memorijalnoj retrospektivi u Galerie Montaigne u Parizu od 11. do 29. prosinca 1920., jedanaest mjeseci nakon slikareve smrti, gdje je nosila broj 24. Poslije je putovala – Pariz 1981., Martigny, Düsseldorf i Zürich 1991., Musée du Luxembourg 2002., Milano 2003. – a 2006. i 2007. obišla je šest muzeja u Japanu. Još jedna radnica tih godina stoji na ovoj polici, Prodavačica cvijeća.
Kako nastaje naša ručno slikana verzija?
Sliku slika slikar, kistom, u ulju na platnu, po vašoj narudžbi. Svaka umjetnička slika nastaje nekoliko tjedana i svaka je kopija pomalo svoja; to je posljedica toga što radi čovjek, a ne stroj. Slika je građena od dviju plavih koje ne smiju postati jedna: kaput je meko sivoplav, kredast i svijetao, a djetetov je kaputić duboko zasićeno plav, i ako kopist prvu ugrije ili drugu posvijetli, likovi se stope. Bjelina je drugi posao – pregača preko krila nije bijela nego hladno sivobijela, i naslikati je čistom znači ubiti središte slike. Put je narančasto kremast uz obje plave, a ruka oko djeteta namjerno je prevelika i preduga, što je crtež, a ne pogreška koju treba ispraviti. Oči su prazne na oba lica. Prije otpreme primate fotografiju dovršenog platna i potvrđujete je. Nikada nije tisak.
Koju veličinu odabrati?
Ovdje veličina i oblik pokazuju na različite stepenice, pa navodimo obje. Izvornik mjeri 81 × 129,8 cm, a 80 × 130 cm to je na centimetar – slika u vlastitu mjerilu, premda zaokruživanje širine na 80 znači 1,4 posto od omjera izvornika. Po samom omjeru najbliže su 50 × 80 cm i 100 × 160 cm s 0,15 posto, zatim 73 × 116 cm s 0,8. Predlažemo 80 × 130 cm za prostor u kojem je slika sama predmet, i 100 × 160 cm ondje gdje mora držati velik zid. Slika je mirna, okomita i uskog tonskog raspona te se isplati objesiti dovoljno nisko da je se gleda, a ne gleda uvis u nju. Plave se dobro drže na bijelom, toplom sivom i blijedo zelenom zidu. Postimpresionistička slika u mjeri koje nema na popisu nije problem: izrađujemo je po narudžbi.
Česta pitanja
Gdje je izvornik?
U LaM-u u Villeneuve-d’Ascqu kraj Lillea, u pohrani Musée national d’art moderne iz Pariza, koji ga posjeduje pod brojem AM 1994-425.
Tko je žena?
Nijedan zapis ne imenuje ni nju ni dijete. Jedna je od radnica koje je Modigliani slikao u posljednjoj godini.
Zašto postoje dva inventarna broja?
Zato što sliku jedan muzej posjeduje, a drugi je izlaže. Broj AM vlasnikov je, a drugi je pohranbeni broj ondje gdje slika visi.
Koliko točno slijedi omjer izvornika?
Izvornik mjeri 81 × 129,8 cm, a upravo tu mjeru imamo na popisu: 80 x 130 cm. Omjer je jednak izvorniku, odstupanja nema. Katalozi se o mjeri ne slažu i navode 81 × 129,8 cm; 73 × 116 cm; 81 × 130 cm; gornja usporedba polazi od prvoga navoda.
- Motiv: žena koja sjedi s malim djetetom u krilu, sivoplavi kaput preko tamnog gornjeg dijela, bijela pregača preko krila, iza njih crvene i maslinaste daske
- Izvornik: 81 × 129,8 cm, ulje na platnu, 1919., Musée national d’art moderne, inv. AM 1994-425, u pohrani u LaM-u
- Naša verzija: ručno slikano ulje na platnu, osam mjera ili po mjeri, uz fotografiju na potvrdu prije otpreme
- Vrijedi znati: država ju je 1994. stekla u plaćanju poreza na nasljedstvo, a izložena je bila već na prvoj memorijalnoj izložbi jedanaest mjeseci nakon Modiglianijeve smrti
Oči na ovom platnu naslikane su bez zjenica. Prebrojili smo svih 76 Modiglianijevih djela na ovoj polici: 53 su takva, 17 nisu – djelo po djelo.
