Claude Monet – Seine kod Givernyja

Seine kod Givernyja naša je ručno slikana reprodukcija Monetova platna iz washingtonske National Gallery of Art: u maglovito jutro desno od sredine diže se velika okrugla krošnja koja se u mirnoj vodi ponavlja prema dolje, lijevo stoji niži pojas drveća, a nebo i površina od iste su blijedo kremaste i ružičaste boje, tako da se rub među njima jedva vidi. Izvornik mjeri 100,5 x 81,5 cm, ulje je na platnu i nosi inventarni broj 1963.10.180. Muzej ga datira u 1897., a potpis dolje lijevo glasi »Claude Monet«, bez godine. Slikamo ga u osam veličina ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Seine kod Givernyja – Claude Monet

Što je na platnu?

Maglovito jutro na rijeci. Desno od sredine diže se velika okrugla krošnja od kratkih poteza u modrozelenoj, smećkastoj i blago žutoj boji; ispod nje se u vodi ponavlja prema dolje, nešto tamnija i razvučenija. Lijevo stoji niži pojas drveća u modrikastoj i zelenoj, koji se također udvostručuje.

Nebo nad svime time i površina pod svime time naslikani su istim dugim, blago zakrivljenim potezima u blijedoj kremastoj i ružičastoj boji. Upravo zato ruba među njima gotovo i nema: gdje bismo očekivali obalu, samo je mjesto na kojem se potezi okreću. Raspon boja je uzak, a na platnu nema nijedne prilike, nijedne građevine i nijednoga čamca.

Muzej objavljuje vlastiti opis djela i u njemu imenuje isto: zaobljene, pernate krošnje zrcaljene u mirnoj površini, najveće stablo desno od sredine, obzor preko sredine platna te nebo i njegov odraz u duljim zakrivljenim potezima pergamentno bijele i blijedo školjkasto ružičaste. Ono što čitate gore naše je čitanje muzejske snimke pri 9119 puta 7359 točaka, i podudara se s opisom koji objavljuje sam muzej.

Što piše na platnu?

Dolje lijevo, u blijedoj površini, stoji potpis u plavim potezima: Claude Monet. Godine iza njega nema.

Muzej ga navodi upravo tako, riječima »dolje lijevo: Claude Monet«, i nikakvu godinu ne dodaje. To vrijedi spomenuti jer platno iz iste skupine i iste godine koje visi u Chicagu godinu ima: ondje je zapisano »Claude Monet 97«. Na ovom platnu, dakle, godinu ne postavlja slikar nego zapis muzeja.

Što o djelu kaže zapis muzeja?

Djelo čuva National Gallery of Art u Washingtonu pod inventarnim brojem 1963.10.180. Mjere objavljuje redoslijedom visina pa širina, 81,5 i 100,5 cm; naša tablica širinu stavlja na prvo mjesto, pa ovdje čitate 100,5 x 81,5 cm. S okvirom navodi 102,6 x 121,6 x 9,5 cm, pripis glasi Chester Dale Collection, a djelo je izloženo u dvorani 80 u prizemlju zapadne zgrade.

U katalogu raisonné Daniela Wildensteina nosi broj 1494. Muzej na svojoj stranici navodi i oznaku Wikidata Q20190589 — dakle isti zapis koji smo sami pronašli po inventarnom broju i zbirci, prije nego što smo muzejsku stranicu uopće otvorili. Taj zapis navodi istu godinu i iste mjere, pa između izvora nema razilaženja; kažemo to jer šutnja o razilaženju i neprovjeren izvor na stranici izgledaju jednako.

Kroz čije je ruke platno prošlo?

Muzej objavljuje cijeli niz vlasnika i navodimo ga onako kako ga navodi on. Platno je slikar prodao Jamesu F. Suttonu iz New Yorka, koji je umro 1915.; nasljeđivanjem je prešlo na njegovu suprugu. Na Suttonovoj dražbi u American Art Association u New Yorku, 26. listopada 1933., prodano je pod brojem 72.

Ondje ga je za Chestera Dalea kupio George Roberts. Dale, koji je živio između 1882. i 1962., ostavio ga je muzeju oporukom 1963. Za posljednju kariku muzej navodi svoj izvor: preslike Daleovih papira u kustoskim mapama muzeja.

Što se dogodilo 26. listopada 1933.?

Na Suttonovoj dražbi toga dana prodana su barem tri platna koja prodajemo i mi, i sva su tri poslije završila kod istoga sakupljača i u istoj ostavštini. To nije zaključak nego zbroj triju muzejskih zapisa: ovo platno kao broj 72, Obale Seine kod Vétheuila kao broj 48 i Katedrala u Rouenu, portal kao broj 58.

Prva dva Dale je dobio odmah, a treće je na dražbi kupio Wilbur L. Cummings i prodao mu ga 1935. Sva tri stigla su u muzej istom oporukom 1963. Tko pogleda naše tri stranice, čita isti dan u trima zapisima triju različitih djela.

Muzej objavljuje i gdje djelo visi: dvorana 80 u prizemlju zapadne zgrade. U istoj su dvorani, prema njegovim zapisima, još dva platna koja prodajemo — vétheuilsko djelo gore i Vrbe, koje muzej također datira u 1880. Tri platna u jednoj sobi, tri godine i dvije ostavštine; navodimo ih jer je to podatak muzeja, a ne naš raspored.

Koliko je platna u jutarnjoj skupini iz 1897.?

Koliko ih je, ne tvrdimo, jer toga u zapisu muzeja nema. Tvrdimo ono što je zapisano: Art Institute of Chicago čuva Bras de Seine près de Giverny iz iste 1897., mjeri 92,7 x 89,9 cm, ulje je na platnu i potpisano je dolje lijevo »Claude Monet 97«.

Naše dvije stranice iz toga kruga su Jutro na Seini kraj Givernyja i ovo platno. Obje pokazuju isto: uzak raspon, maglovitu površinu i drveće koje raste prema dolje jednako čvrsto kao prema gore.

Zašto je ovo djelo važno?

Zato što uklanja gotovo sve. Na platnu nema prilike, nema građevine i nema čamca; ostaju samo masa drveća i njezino ponavljanje na vodi, u rasponu boja koji je od blijedo kremaste do modrozelene uži nego kod većine slikarevih djela. Takva impresionistička slika ne pripovijeda ništa i sve stavlja na svjetlo.

Dvadeset devet godina prije isti je slikar uz istu rijeku naslikao Na obali Seine kod Bennecourta, gdje su na platnu još žena, selo i čamac, a izvornik mjeri 100,7 x 81,5 cm — dva milimetra šire od ovoga. Ista rijeka, gotovo ista veličina, a između njih je nestalo sve što nije voda i odraz.

Treća je stvar granica. Budući da su nebo i voda od iste boje, gledatelj obzor ne vidi kao crtu nego ga zaključuje iz smjera poteza. Reprodukcija slike ove vrste stoga u cijelosti ovisi o potezu, a ne o crtežu.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svaku narudžbu slika slikar posebno, uljem na pamučno ili laneno platno. Takve su sve naše slike na platnu, bez tiska i bez strojnoga koraka. Ova umjetnička slika zahtjevna je upravo u onome čega nema: nebo i površina moraju ostati od iste boje, ali u različitom smjeru poteza, inače se platno raspadne na dva pojasa i magla nestane.

Druga je kušnja krošnja. Modrozeleni, smećkasti i žuti potezi ne smiju se sliti u jedinstvenu masu, inače stablo postane silueta. Takva uljana slika ne podnosi visok sjaj, pa naša ostaje mat. Ručno slikana kopija ne pokušava biti preslika do pojedinosti; dva platna iste veličine uvijek se razlikuju u potezu.

Koja mjera za koji zid?

Na raspolaganju je osam mjera, od 45 x 38 do 150 x 120 cm. Po veličini je izvorniku najbliža 90 x 70 cm, dakle 10,5 cm uža i 11,5 cm niža. Po omjeru su najbliže 50 x 40 cm i 150 x 120 cm, obje na 1,2500 prema izvornikovih 1,2331; 60 x 50 i 120 x 100 na 1,2000 nešto su dalje.

Za velik zid ostaje 150 x 120 cm, koja je ujedno jedna od dviju mjera s najvjernijim omjerom. Budući da je raspon tih i u njemu nema jakoga naglaska, slika za spavaću sobu djeluje i ondje gdje bi šaren motiv bio suvišan. Sve su mjere navedene uz proizvod u našoj galeriji Claude Monet.

Mjere po narudžbi, podokvir i okvir

Za mjeru koje nema na popisu mjere po narudžbi jedini su put; pišite nam širinu i visinu, a omjer izvornika zadržavamo. Platno napinjemo na drveni podokvir. Okvir nije uključen u cijenu; muzejski mjeri 121,6 x 102,6 cm i dubok je 9,5 cm.

Dostava i jamstvo

Izrada traje dva do tri tjedna, kod najvećih mjera nekoliko dana više. Djelo stiže napeto na podokviru u krutoj kutiji ili smotano u tuljcu, s praćenjem pošiljke. Ako stigne oštećeno ili se osjetno razlikuje od potvrđene fotografije, zamjenjujemo ga ili vraćamo cijenu. Male razlike u potezu kod ručnoga su rada očekivane; oštećenje nije.

Često postavljana pitanja

Gdje je izvornik?

U Washingtonu, u National Gallery of Art, pod inventarnim brojem 1963.10.180, u dvorani 80.

Koga ili što prikazuje?

Nikoga. Na platnu su drveće uz Seinu kod Givernyja, njihov odraz i magla; prilika nema.

Je li Bras de Seine près de Giverny isto djelo?

Nije. To je platno iz iste godine u Chicagu, mjeri 92,7 x 89,9 cm i potpisano je s godinom 97.

Je li ovo tisak?

Nije. Kod nas nastaje uvijek ručno, uljem na platnu; tiskana djela ne prodajemo.

Koju mjeru da odaberem?

90 x 70 cm ako vam je važna veličina izvornika, a 150 x 120 cm ako vam je važan omjer kod velike slike.

Mogu li dobiti mjeru koje nema na popisu?

Da. Djelo po vašoj mjeri daje vam omjer izvornika pri bilo kojoj širini.

Kako djelo stiže do mene?

Napeto na podokviru u krutoj kutiji ili smotano u tuljcu, s praćenjem pošiljke.

O čemu je ovo djelo u jednoj rečenici?

O jutru u kojem se granica između vode i neba gubi.

Je li izvornik na prodaju i koliko vrijedi?

Nije na prodaju: u muzejskoj je zbirci, stiglo je oporukom 1963. Vrijednost ne procjenjujemo.

Koliko visoko da ga objesim?

Sredina otprilike 150 cm iznad poda, tako da krošnja ostane u visini očiju.

Je li prikladno za dar?

Jest, a ako niste sigurni u mjeru, postoji poklon-bon kojim bira obdareni.

• Motiv. Maglovito jutro na Seini kod Givernyja: velika okrugla krošnja desno od sredine, njezin odraz u mirnoj vodi, nebo i površina od iste blijedo kremaste boje.
• Izvornik. Ulje na platnu, 100,5 x 81,5 cm, 1897.; potpisano dolje lijevo Claude Monet, bez godine; National Gallery of Art, Washington, inv. br. 1963.10.180.
• Naše. Osam mjera; 90 x 70 cm najbliža je po veličini, 50 x 40 i 150 x 120 po omjeru.
• Vrijedi znati. Platno je prodano na Suttonovoj dražbi 26. listopada 1933. pod brojem 72; istoga su dana prodana još dva djela koja prodajemo.