Claude Monet – Seine kod Givernyja

Seine kod Givernyja naša je ručno slikana reprodukcija Monetova platna iz washingtonske National Gallery of Art: u maglovito jutro desno od sredine diže se velika okrugla krošnja koja se u mirnoj vodi ponavlja prema dolje, lijevo stoji niži pojas drveća, a nebo i površina od iste su blijedo kremaste i ružičaste boje, tako da se rub među njima jedva vidi. Izvornik mjeri 100,5 x 81,5 cm, ulje je na platnu i nosi inventarni broj 1963.10.180. Muzej ga datira u 1897., a potpis dolje lijevo glasi »Claude Monet«, bez godine. Slikamo ga u osam veličina ili po vašoj mjeri, uz fotografiju dovršenog djela na potvrdu prije otpreme.

Seine kod Givernyja – Claude Monet

Što je na platnu?

Maglovito jutro na rijeci. Desno od sredine diže se velika okrugla krošnja od kratkih poteza u modrozelenoj, smećkastoj i blago žutoj boji; ispod nje se u vodi ponavlja prema dolje, nešto tamnija i razvučenija. Lijevo stoji niži pojas drveća u modrikastoj i zelenoj, koji se također udvostručuje.

Nebo nad svime time i površina pod svime time naslikani su istim dugim, blago zakrivljenim potezima u blijedoj kremastoj i ružičastoj boji. Upravo zato ruba među njima gotovo i nema: gdje bismo očekivali obalu, samo je mjesto na kojem se potezi okreću. Raspon boja je uzak, a na platnu nema nijedne prilike, nijedne građevine i nijednoga čamca.

Muzej objavljuje vlastiti opis djela i u njemu imenuje isto: zaobljene, pernate krošnje zrcaljene u mirnoj površini, najveće stablo desno od sredine, obzor preko sredine platna te nebo i njegov odraz u duljim zakrivljenim potezima pergamentno bijele i blijedo školjkasto ružičaste.

Što piše na platnu?

Dolje lijevo, u blijedoj površini, stoji potpis u plavim potezima: Claude Monet. Godine iza njega nema.

Muzej ga navodi upravo tako, riječima »dolje lijevo: Claude Monet«, i nikakvu godinu ne dodaje. To vrijedi spomenuti jer platno iz iste skupine i iste godine koje visi u Chicagu godinu ima: ondje je zapisano »Claude Monet 97«. Na ovom platnu, dakle, godinu ne postavlja slikar nego zapis muzeja.

Što o djelu kaže zapis muzeja?

Djelo čuva National Gallery of Art u Washingtonu pod inventarnim brojem 1963.10.180. Mjere objavljuje redoslijedom visina pa širina, 81,5 i 100,5 cm; naša tablica širinu stavlja na prvo mjesto, pa ovdje čitate 100,5 x 81,5 cm. S okvirom navodi 121,6 x 102,6 x 9,5 cm, pripis glasi Chester Dale Collection, a djelo je izloženo u dvorani 80 u prizemlju zapadne zgrade.

U katalogu raisonné Daniela Wildensteina nosi broj 1494. Taj zapis navodi istu godinu i iste mjere, pa između izvora nema razilaženja; kažemo to jer šutnja o razilaženju i neprovjeren izvor na stranici izgledaju jednako.

Kroz čije je ruke platno prošlo?

Muzej objavljuje cijeli niz vlasnika i navodimo ga onako kako ga navodi on. Platno je slikar prodao Jamesu F. Suttonu iz New Yorka, koji je umro 1915.; nasljeđivanjem je prešlo na njegovu suprugu. Na Suttonovoj dražbi u American Art Association u New Yorku, 26. listopada 1933., prodano je pod brojem 72.

Ondje ga je za Chestera Dalea kupio George Roberts. Dale, koji je živio između 1882. i 1962., ostavio ga je muzeju oporukom 1963. Za posljednju kariku muzej navodi svoj izvor: preslike Daleovih papira u kustoskim mapama muzeja.

Što se dogodilo 26. listopada 1933.?

Na Suttonovoj dražbi toga dana prodana su barem tri platna koja prodajemo i mi, i sva su tri poslije završila kod istoga sakupljača i u istoj ostavštini. To nije zaključak nego zbroj triju muzejskih zapisa: ovo platno kao broj 72, Obale Seine kod Vétheuila kao broj 48 i Katedrala u Rouenu, portal kao broj 58.

Prva dva Dale je dobio odmah, a treće je na dražbi kupio Wilbur L. Cummings i prodao mu ga 1935. Sva tri stigla su u muzej istom oporukom 1963.

Muzej objavljuje i gdje djelo visi: dvorana 80 u prizemlju zapadne zgrade. U istoj su dvorani, prema njegovim zapisima, još dva platna koja prodajemo — vétheuilsko djelo gore i Vrbe, koje muzej također datira u 1880. Tri platna u jednoj sobi, tri godine i dvije ostavštine; navodimo ih jer je to podatak muzeja, a ne naš raspored.

Koliko je platna u jutarnjoj skupini iz 1897.?

Koliko ih je, ne tvrdimo, jer toga u zapisu muzeja nema. Tvrdimo ono što je zapisano: Art Institute of Chicago čuva Bras de Seine près de Giverny iz iste 1897., mjeri 92,7 x 89,9 cm, ulje je na platnu i potpisano je dolje lijevo »Claude Monet 97«.

Obje pokazuju isto: uzak raspon, maglovitu površinu i drveće koje raste prema dolje jednako čvrsto kao prema gore.

Zašto je ovo djelo važno?

Zato što uklanja gotovo sve. Na platnu nema prilike, nema građevine i nema čamca; ostaju samo masa drveća i njezino ponavljanje na vodi, u rasponu boja koji je od blijedo kremaste do modrozelene uži nego kod većine slikarevih djela. Takva impresionistička slika ne pripovijeda ništa i sve stavlja na svjetlo.

Dvadeset devet godina prije isti je slikar uz istu rijeku naslikao Na obali Seine kod Bennecourta, gdje su na platnu još žena, selo i čamac, a izvornik mjeri 100,7 x 81,5 cm — dva milimetra šire od ovoga. Ista rijeka, gotovo ista veličina, a između njih je nestalo sve što nije voda i odraz.

Treća je stvar granica. Budući da su nebo i voda od iste boje, gledatelj obzor ne vidi kao crtu nego ga zaključuje iz smjera poteza. Reprodukcija slike ove vrste stoga u cijelosti ovisi o potezu, a ne o crtežu.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svaku narudžbu slika slikar posebno, uljem na pamučno ili laneno platno. Takve su sve naše slike na platnu, bez tiska i bez strojnoga koraka. Ova umjetnička slika zahtjevna je upravo u onome čega nema: nebo i površina moraju ostati od iste boje, ali u različitom smjeru poteza, inače se platno raspadne na dva pojasa i magla nestane.

Druga je kušnja krošnja. Modrozeleni, smećkasti i žuti potezi ne smiju se sliti u jedinstvenu masu, inače stablo postane silueta. Takva uljana slika ne podnosi visok sjaj, pa naša ostaje mat. Ručno slikana kopija ne pokušava biti preslika do pojedinosti; dva platna iste veličine uvijek se razlikuju u potezu.

Koja mjera za koji zid?

Na raspolaganju je osam mjera, od 45 x 38 do 150 x 120 cm. Po veličini je izvorniku najbliža 90 x 70 cm, dakle 10,5 cm uža i 11,5 cm niža. Po omjeru su najbliže 50 x 40 cm i 150 x 120 cm, obje na 1,2500 prema izvornikovih 1,2331; 60 x 50 i 120 x 100 na 1,2000 nešto su dalje.

Za velik zid ostaje 150 x 120 cm, koja je ujedno jedna od dviju mjera s najvjernijim omjerom. Budući da je raspon tih i u njemu nema jakoga naglaska, slika za spavaću sobu djeluje i ondje gdje bi šaren motiv bio suvišan. Sve su mjere navedene uz proizvod u našoj galeriji Claude Monet.

Koliko visoko objesiti sliku: sredina otprilike 150 cm iznad poda, tako da krošnja ostane u visini očiju.

Mjere po narudžbi, podokvir i okvir

Za mjeru koje nema na popisu mjere po narudžbi jedini su put; pišite nam širinu i visinu, a omjer izvornika zadržavamo. Platno napinjemo na drveni podokvir. Okvir nije uključen u cijenu; muzejski mjeri 121,6 x 102,6 cm i dubok je 9,5 cm.

Dostava i jamstvo

Izrada traje dva do tri tjedna, kod najvećih mjera nekoliko dana više. Djelo stiže napeto na podokviru u krutoj kutiji ili smotano u tuljcu, s praćenjem pošiljke. Ako stigne oštećeno ili se osjetno razlikuje od potvrđene fotografije, zamjenjujemo ga ili vraćamo cijenu. Male razlike u potezu kod ručnoga su rada očekivane; oštećenje nije.

Ako sliku ne birate za sebe i niste sigurni koja će veličina odgovarati, na raspolaganju je poklon-bon: primatelj sam bira veličinu i motiv.

Često postavljana pitanja

Gdje je izvornik?

U Washingtonu, u National Gallery of Art, pod inventarnim brojem 1963.10.180, u dvorani 80.

O čemu je ovo djelo u jednoj rečenici?

O jutru u kojem se granica između vode i neba gubi.

Koliko je Jutara na Seini Monet naslikao?

Dvadeset i jedno platno, u ljeto 1896. i 1897. Štafelaj je u pola četiri ujutro postavljao u čamac privezan uz obalu kraj svoje kuće u Givernyju i slikao svjetlo izlaska sunca; petnaest ih je 1898. izloženo u galeriji Georges Petit.

Iz koje je godine slika?

Iz 1897. Pripada seriji Jutra na Seini, koju je Monet slikao u zoru iz čamca kraj Givernyja.

• Motiv. Maglovito jutro na Seini kod Givernyja: velika okrugla krošnja desno od sredine, njezin odraz u mirnoj vodi, nebo i površina od iste blijedo kremaste boje.
• Izvornik. Ulje na platnu, 100,5 x 81,5 cm, 1897.; potpisano dolje lijevo Claude Monet, bez godine; National Gallery of Art, Washington, inv. br. 1963.10.180.
• Naše. Osam mjera; 90 x 70 cm najbliža je po veličini, 50 x 40 i 150 x 120 po omjeru.
• Vrijedi znati. Platno je prodano na Suttonovoj dražbi 26. listopada 1933. pod brojem 72; istoga su dana prodana još dva djela koja prodajemo.