Egon Schiele – Mrtva majka I

Mrtva majka I slika je Egona Schielea iz 1910.: gore blijedo, upalo lice majke na samrti, u sredini užareni narančasti oval s dječjom glavom i sitnim crvenim rukama, sve omotano masom kružnih crnih poteza. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 475; mjeri 25,7 x 32,1 cm – širok je 25,7 cm, a visok 32,1 cm, dakle riječ je o maloj uspravnoj ploči. Kod nas nastaje kao ručno slikana uljana slika na platnu, u trinaest dimenzija ili po vašoj mjeri, a fotografiju dovršenoga djela prije otpreme šaljemo na potvrdu.

Mrtva majka I – Egon Schiele

Što slika prikazuje?

Dvije glave i tri ruke na crnoj podlozi. Gore je nagnuto majčino lice, blijedo sivkastožuto, upalih crta i napola zatvorena oka, uokvireno tamnosmeđom kosom; uz desni rub spušta se njezino blijedo rame. Gotovo sav ostatak ploče crn je, nanesen debelim kružnim potezima koji se omataju poput ovoja. Usred te crnine je topao narančasti oval, a u njemu dijete: glava okrenuta na stranu, s crvenim ustima i jednim vidljivim okom, te dvije sitne crvene ruke, jedna podignuta raširenih prstiju. Dolje lijevo preko crnine leži velika, koščata, blijeda ruka – majčina. Gore desno, sitni i bijeli, stoje monogram i godina.

Tko je dijete?

Prema muzejskom zapisu nerođeno dijete. Obavija ga kokon širokih poteza kistom; njegova glava, viđena odozdo, i lijeva ruka, podignuta u kretnji nalik blagoslovu, čine užareno svijetlo središte kompozicije. Majka, u hladnim tamnim tonovima, upalih crta i gasnućih očiju, kao da se oprašta, a navodno zaštitnička kretnja njezine ispijene ruke pojačava dojam umiranja. To je tumačenje muzeja koji djelo čuva i navodimo ga kao njegovo.

Hoće li majčina smrt dijete uništiti ili osloboditi?

Muzej ostavlja oboje otvorenim. Pita hoće li njezina smrt zapečatiti sudbinu nerođenoga djeteta ili će njome biti raskinute njegove spone, i kaže da slika dopušta oba tumačenja. Djelo čita i kao upečatljivo približavanje seksualnosti i smrti, koje nosi tema majke i djeteta. Ni mi ne biramo između tumačenja.

Koliko je brzo nastala?

Prema Arthuru Roessleru (1877.–1955.), kojega navodi muzej, Schiele ju je naslikao na Božić 1910. u samo nekoliko sati. Imao je dvadeset godina. Nekoliko mjeseci poslije, prema muzejskom zapisu, sam je tu prvu inačicu Mrtve majke nazvao jednom od svojih „najboljih slika“.

Na čemu je izvornik naslikan?

Na drvu. Prema muzejskom zapisu tehnika je ulje i olovka na drvenoj ploči, a monogram i godina „S. 10.“ stoje gore desno. Naša se reprodukcija slika uljanim bojama na platnu. To ne predstavljamo kao isto: mala ploča u ulju i olovci i napeto platno različiti su nositelji, i razliku imenujemo.

Kakav je format – uspravan ili ležeći?

Uspravan. Naše je stope slijede u obliku koji zovemo uspravni format, od 50 x 65 cm do 160 x 205 cm. Visina crnini daje prostor da se omota oko ovala od vrha do dna.

Mogu li dobiti sliku u veličini izvornika?

U veličini izvornika ne: ploča mjeri 25,7 x 32,1 cm, a naša najmanja stopa 50 x 65 cm otprilike je dvaput šira i dvaput viša. U omjeru stranica ovisi o stopi. Omjer je izvornika 1 : 1,249, a četiri mu se stope po visini približavaju na dva milimetra: 60 x 75 cm, 80 x 100 cm, 120 x 150 cm i 65 x 81 cm. Preostalih devet više je, za otprilike 2,5 cm ili otprilike 5 cm; najviše odstupaju 50 x 65 cm, 100 x 130 cm, 140 x 180 cm i 160 x 205 cm. Ako vam je točan omjer važan, odaberite jednu od te četiri ili mjeru po narudžbi.

Odakle slika dolazi i gdje je danas?

Ova stranica dosad nije nosila zapis o provenijenciji – kod ovoga djela ga nije bilo, što kažemo otvoreno umjesto da tiho ponudimo zamjenu. Ono što slijedi lanac je kakav objavljuje muzej i kratak je: Arthur Roessler, Beč, od prije 1913. do 1951.; Rudolf Leopold, Beč, od 1951. do 1994.; a od 1994. Privatna zaklada Leopold Museum. Tumačenje je naše. Prvi vlasnik nosi ime izvora koji muzej navodi za nastanak slike, Arthur Roessler, a zapis za njega ne navodi početnu godinu, nego samo „prije 1913.“. Za Leopolda navodi dosje Sonje Niederacher od 30. travnja 2011. i knjigu koju je Diethard Leopold 2018. napisao o Rudolfu Leopoldu. Roesslerovo ime otvara i lanac slike Zalazeće sunce iz iste zbirke. Djelo je danas u Leopold Museumu pod inventarnim brojem 475; cijela Schieleova zbirka muzeja predstavljena je na stranici Leopold Museuma o Egonu Schieleu.

Gdje se ovo djelo smješta među Schieleova djela?

Na početak teme kojoj se uvijek iznova vraćao. Muzej navodi kasnija djela koja temu majke i djeteta nastavljaju, među njima Majka i dijete iz 1912.; iz iste godine kao Majka i dijete je, također mala ploča, Autoportret s pognutom glavom. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele, a više o slikarevu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta i bečka secesija bila je sredina iz koje je potekao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost toga razdoblja i danas se čita kroz ta dva imena. Kao ekspresionistička slika djelo na jednoj maloj ploči drži život i smrt. Zalazeće sunce je ulje na platnu; ova ploča nije.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svako platno slikar slika uljanim bojama, potez po potez; nije riječ o strojnom otisku – pod kistom nastaje ručno slikana kopija, izrađena za vašu narudžbu. Ovdje su najteža dva mjesta. Prvo je crnina: nije ravna pozadina, nego debeli potezi koji kruže oko ovala, a upravo njihov smjer stvara ovoj; ako je slikar naslika kao glatku crnu, kokon nestaje. Drugo je suprotnost dvaju lica – djetetova topla, užarena narančasta i majčino hladno, sivkasto bljedilo moraju ostati daleko jedno od drugoga; ako slikar majku ugrije ili dijete ohladi, slika gubi razliku između živoga i umirućega. Kad je djelo dovršeno, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu, tek onda ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija – djelo u našoj radionici još nije fotografirano i ništa nije uklonjeno; kad sljedeći put bude naslikano, fotografirat ćemo ga i fotografije dodati na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu slika je napeta na drveni podokvir, spremna za vješanje.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: motiv je intiman i ne traži veličinu. Za uzak zid, hodnik ili uz vrata 50 x 65 cm ili 60 x 75 cm, iznad komode 80 x 100 cm, za velik prostor 120 x 150 cm i sve do 160 x 205 cm. Naša je najmanja dimenzija 50 x 65 cm, već otprilike dvaput veća od izvornika. Kao umjetnička slika ovaj se motiv mijenja s mjerilom: kod manjih stopa čuva blizinu ploče, kod većih kružna crnina postaje prvo što primijetite.

Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?

Ako nijedna od trinaest dimenzija ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo u mjeri po narudžbi. Platno je napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo odabiru okvira, ne prikazu djela na vašem zidu. Okvir se bira zasebno i ne mora biti dio narudžbe.

Kako teče dostava i što jamčimo?

Djelo izrađujemo po narudžbi i dostavljamo u šesnaest država Europske unije, među njima u Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenoga djela na potvrdu, a ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Rok izrade ovisi o dimenziji i trenutačnoj zauzetosti atelijera.

Česta pitanja

Što prikazuje Schieleova Mrtva majka I?

Majku na samrti i, prema tumačenju Leopold Museuma, njezino nerođeno dijete: djetetova užarena glava i mala podignuta ruka nalaze se u čahuri od širokih crnih poteza, a majčino lice iznad blijedo je i upalo. Muzej djelo čita kao upečatljivo suočavanje seksualnosti i smrti te ostavlja otvorenim zapečaćuje li majčina smrt djetetovu sudbinu ili ga oslobađa.

Zašto se zove Mrtva majka I?

Zato što je to prva inačica: godinu dana poslije, 1911., Schiele je naslikao Mrtvu majku II, poznatu i kao Rođenje genija. Tema majke i djeteta pratila ga je i dalje, a Leopold Museum među kasnijim radovima koji je nastavljaju navodi i Majku i dijete iz 1912.

Kada je nastala Mrtva majka I?

Godine 1910.; ploča je gore desno označena monogramom i godinom „S. 10.“. Prema Arthuru Roessleru, kojega navodi muzej, Schiele ju je naslikao na Božić 1910. u samo nekoliko sati. Tada je imao dvadeset godina.

Tko je bio Arthur Roessler?

Bečki likovni kritičar koji je u listu Arbeiter-Zeitung prvi prepoznao i branio mladog slikara, postao njegov blizak prijatelj, kupovao njegove radove i upoznao ga sa skupljačima. Schiele je 1910. naslikao njegov portret. Roessler je bio i prvi vlasnik Mrtve majke I, od prije 1913. do 1951., a Schiele mu je 1911. napisao da je to jedan od njegovih najboljih radova.

Gdje se Mrtva majka I nalazi danas?

U Leopold Museumu u Beču, pod inventarnim brojem 475. Muzej kao ranije vlasnike navodi Arthura Roesslera (od prije 1913. do 1951.) i Rudolfa Leopolda (od 1951. do 1994.), a od 1994. pripada Privatnoj zakladi Leopold Museum. Riječ je o maloj uspravnoj ploči od 25,7 x 32,1 cm, u ulju i olovci na drvu.

Je li slika prikladna za dar?

Jest; ako ne znate koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon.

• Motiv: majka na samrti gore, nerođeno dijete u užarenom ovalu, omotani kružnom crninom.
• Izvornik: 1910., ulje i olovka na drvu, 25,7 x 32,1 cm, monogram gore desno, Leopold Museum, Beč, inv. 475.
• Naše: ručno slikana uljana slika na platnu, 13 dimenzija ili mjera po narudžbi.
• Dobro je znati: prema Arthuru Roessleru Schiele ju je naslikao u nekoliko sati na Božić 1910.