Egon Schiele – Ožalošćena

Ožalošćena je slika Egona Schielea iz 1912.: blijedo lice s velikim tamnim očima, omotano teškom crnom tkaninom, a iza njega gore lijevo druga glava u tročetvrtinskom profilu uz jednu jedinu crvenu ružu. Izvornik čuva Leopold Museum u Beču pod inventarnim brojem 461; mjeri 34 x 42,5 cm – širok je 34 cm, a visok 42,5 cm, dakle riječ je o maloj uspravnoj ploči. Kod nas nastaje kao ručno slikana uljana slika na platnu, u trinaest dimenzija ili po vašoj mjeri, a fotografiju dovršenoga djela prije otpreme šaljemo na potvrdu.

Ožalošćena – Egon Schiele

Što slika prikazuje?

Lice koje uzvraća pogled. Usred ploče je blijedo, gotovo bijelo lice s velikim tamnim, plavo obrubljenim očima, tankim nosom i crvenim usnama; preko čela padaju tamni uvojci, a cijela je glava omotana teškom crnom tkaninom koja ispunjava veći dio ploče. Ispod brade vide se okerasti pojas i plava odjeća. Straga, gore lijevo, u tročetvrtinskom profilu naginje se druga glava, sivkasta, stisnutih usta i podignute obrve. Podloga je ondje gore žutozelena, dolje narančastocrvena, a na tankoj stabljici stoji jedna jedina crvena ruža. Desno od lica crninu probija pojas plavih, crvenih i sivih pruga. Dolje desno, u tri kratka retka, stoji potpis.

Tko je ožalošćena?

Naslov to ne kaže, a nije ni Schieleov: prema muzejskom zapisu nije ga odabrao sam umjetnik. Zapis opisuje lik koji gleda iz slike melankoličnim, ali borbenim izrazom; glava mu je zamotana u tamnu tkaninu, a obris i blijeda put gotovo izazivaju dojam lubanje. To je tumačenje muzeja koji djelo čuva i navodimo ga kao njegovo.

Čija je druga glava?

Schieleova i ujedno nije. Prema muzejskom zapisu boje drugoga lika gotovo se stapaju s crvenkastim tonovima pozadine, a njegova fizionomija – stisnuta usta, podignute obrve – karakteristična je za Schieleove prikaze vlastitoga lica. No crvena kosa koju je dodao, piše muzej, zaštitni je znak njegove tadašnje družice Wally Neuzil (1894.–1917.): atributi postaju zamjenjivi, granice se brišu. Muzej to čita kao dio šire teme njegovih portreta i autoportreta – identiteta kao nečega nestabilnoga i traganja za vlastitim ja u drugima.

Što znači ruža?

Zapis ružu navodi među ključnim riječima djela, ali je ne tumači, pa joj značenje nećemo izmišljati. Na ploči je mala i svijetla: crveni cvijet na tankoj stabljici pred žutozelenom i narančastom bojom gornjega lijevoga kuta, uz drugu glavu.

Na čemu je izvornik naslikan?

Na drvu. Prema muzejskom zapisu tehnika je ulje na drvenoj ploči, signiranoj i datiranoj dolje desno. Naša se reprodukcija slika uljanim bojama na platnu. To ne predstavljamo kao isto: mala drvena ploča i napeto platno različiti su nositelji, i razliku imenujemo.

Kakav je format – uspravan ili ležeći?

Uspravan. Naše je stope slijede u obliku koji zovemo uspravni format, od 50 x 65 cm do 160 x 205 cm. Visina crnoj tkanini dopušta da padne od tjemena do donjega ruba.

Mogu li dobiti sliku u veličini izvornika?

U veličini izvornika ne: ploča mjeri 34 x 42,5 cm, a naša najmanja stopa 50 x 65 cm veća je u oba smjera. U omjeru su tri stope točne: omjer stranica izvornika je 1 : 1,25, a upravo taj omjer imaju 60 x 75 cm, 80 x 100 cm i 120 x 150 cm; kod 65 x 81 cm nedostaju dva i pol milimetra. Preostalih devet više je, za 2,5 cm ili 5 cm. Ako vam je omjer važan, odaberite jednu od triju točnih stopa; za veličinu izvornika mjeru po narudžbi.

Odakle slika dolazi i gdje je danas?

Ova stranica dosad nije nosila zapis o provenijenciji – kod ovoga djela ga nije bilo, što kažemo otvoreno umjesto da tiho ponudimo zamjenu. Ono što slijedi lanac je kakav objavljuje muzej: Heinrich Benesch, Beč, od prije 1925. do 1947.; Otto Benesch, Beč, 1947.–1964.; Eva Benesch, Beč, 1964.–1983.; Jenö Eisenberger, Beč, 1983.; Rudolf Leopold, Beč, 1983.–1994.; a od 1994. Privatna zaklada Leopold Museum. Tumačenje je naše. Lanac nema praznina, ali prvi je datum samo „prije 1925.“. Postaju po postaju jednak je lancu slike Kalvarija iz iste zbirke, a za posljednji privatni prijelaz muzej kod obiju navodi iste isprave: priznanicu od 30. rujna 1983. i potvrdu trgovine umjetninama Giese & Schweiger od 19. veljače 2002. Naveden je i dosje Sonje Niederacher od 30. travnja 2011. Djelo je danas u Leopold Museumu pod inventarnim brojem 461; cijela Schieleova zbirka muzeja predstavljena je na stranici Leopold Museuma o Egonu Schieleu.

Gdje se ovo djelo smješta među Schieleova djela?

Među portrete i autoportrete iz 1912. Iz iste su godine Portret Wally Neuzil, portret družice čiju crvenu kosu muzej vidi na drugoj glavi, i Autoportret s lampionkama, koji muzej opisuje kao pandan tomu portretu; i ta su dva djela male ploče. Cijeli je izbor u galeriji Egon Schiele, a više o slikarevu životu u članku o Egonu Schieleu. Schiele je bio mlađi suvremenik Gustava Klimta i bečka secesija bila je sredina iz koje je potekao; bečki ekspresionizam smjer je koji je pomogao odrediti, a austrijska umjetnost toga razdoblja i danas se čita kroz ta dva imena. Kao ekspresionistička slika djelo dvama identitetima daje mjesto na jednoj maloj ploči. Zalazeće sunce, godinu mlađe, ulje na platnu je; ova ploča nije.

Kako nastaje naša ručno slikana inačica?

Svako platno slikar slika uljanim bojama, potez po potez; nije riječ o strojnom otisku – pod kistom nastaje ručno slikana kopija, izrađena za vašu narudžbu. Ovdje su najteža dva mjesta. Prvo su oči: velike, tamne, plavo obrubljene i postavljene tako da promatrača susreću izravno; ako slikar zjenicu pomakne za milimetar, borbeni pogled o kojem govori muzej postaje neodređen. Drugo je druga glava, čije se boje gotovo stapaju s pozadinom – mora ostati napola izgubljena, čitljiva, ali nikad jaka kao prednje lice, inače slika postaje dvostruki portret dviju odvojenih osoba. Kad je djelo dovršeno, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu, tek onda ide u otpremu. Za ovu obitelj djela nemamo studijskih fotografija – djelo u našoj radionici još nije fotografirano i ništa nije uklonjeno; kad sljedeći put bude naslikano, fotografirat ćemo ga i fotografije dodati na ovu stranicu. Kao reprodukcija na platnu slika je napeta na drveni podokvir, spremna za vješanje.

Koja dimenzija za koji zid?

Kratak odgovor: tako izravno lice djeluje blizu visine očiju. Za uzak zid, radnu sobu ili uz vrata 50 x 65 cm ili 60 x 75 cm, iznad komode 80 x 100 cm, za velik prostor 120 x 150 cm i sve do 160 x 205 cm. Naša je najmanja dimenzija 50 x 65 cm. Kao umjetnička slika s jednim jedinim licem djelo veličinom postaje izravnije: kod manjih stopa čuva intimnost ploče, kod većih pogled seže preko cijele prostorije.

Kako naručiti mjeru po narudžbi, podokvir i okvir?

Ako nijedna od trinaest dimenzija ne odgovara vašem zidu, djelo slikamo u mjeri po narudžbi. Platno je napeto na drveni podokvir; naša 3D aplikacija služi isključivo odabiru okvira, ne prikazu djela na vašem zidu. Okvir se bira zasebno i ne mora biti dio narudžbe.

Kako teče dostava i što jamčimo?

Djelo izrađujemo po narudžbi i dostavljamo u šesnaest država Europske unije, među njima u Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku i Poljsku. Prije otpreme šaljemo vam fotografiju dovršenoga djela na potvrdu, a ako niste zadovoljni, djelo popravljamo ili slikamo iznova. Rok izrade ovisi o dimenziji i trenutačnoj zauzetosti atelijera.

Česta pitanja

Je li ožalošćena žena stvarna osoba?

Nije imenovana, a naslov nije Schieleov: prema zapisu Leopold Museuma nije ga odabrao sam. Muzej opisuje lik koji gleda iz djela melankoličnim, ali borbenim izrazom, s glavom umotanom u tamnu tkaninu; obrisi i blijeda put gotovo stvaraju dojam lubanje.

Tko je druga glava na Ožalošćenoj?

Muzej u njoj vidi samog Schielea: stisnuta usta i podignute obrve tipični su za način na koji je slikar prikazivao vlastito lice. Crvena kosa pak zaštitni je znak njegove tadašnje partnerice Wally Neuzil, pa se identiteti zamagljuju. Muzej to čita kao dio njegove potrage za vlastitim ja u drugima.

Kada je Schiele naslikao Ožalošćenu?

Godine 1912.; ploča je dolje desno potpisana i datirana „EGON SCHIELE 1912“. Naslikana je uljem na drvu i mjeri 34 x 42,5 cm, u malom uspravnom formatu. Iz iste su godine Portret Wally Neuzil i Autoportret s lampionkama, također male ploče.

Tko je posjedovao Ožalošćenu prije Leopold Museuma?

Muzejski zapis počinje s Heinrichom Beneschom, Beč (od prije 1925. do 1947.), zatim slijede Otto Benesch (1947.–1964.) i Eva Benesch (1964.–1983.), a 1983. Jenö Eisenberger i Rudolf Leopold. Heinrich Benesch, željeznički službenik, bio je jedan od Schieleovih prvih skupljača i prijatelja; njegov sin Otto postao je povjesničar umjetnosti i poslije ravnatelj Albertine, a Eva je bila Ottova supruga.

Gdje se Ožalošćena nalazi danas?

U Leopold Museumu u Beču, pod inventarnim brojem 461. Od 1994. pripada Privatnoj zakladi Leopold Museum, a muzej čuva jednu od najvećih Schieleovih zbirki na svijetu.

Je li slika prikladna za dar?

Jest; ako ne znate koju dimenziju odabrati, postoji poklon-bon.

• Motiv: blijedo lice u crnoj tkanini, iza njega druga glava i jedna jedina crvena ruža.
• Izvornik: 1912., ulje na drvu, 34 x 42,5 cm, potpis dolje desno, Leopold Museum, Beč, inv. 461.
• Naše: ručno slikana uljana slika na platnu, 13 dimenzija ili mjera po narudžbi.
• Dobro je znati: prema muzejskom zapisu naslov nije odabrao Schiele.