Amedeo Modigliani – ručno slikane reprodukcije na platnu
Amedeo Modigliani (1884–1920) talijanski je slikar kojega prepoznajete na prvi pogled: dug vrat, ovalno lice, usko bademasto oko koje je često ostavljao bez zjenice. Ova kategorija okuplja njegove portrete, aktove i karijatide – svaki kao ručno slikanu kopiju, ulje na platnu, koju kistom radi slikar, a ne pisač.
Slikar i po čemu ga prepoznajete
Rodio se u Livornu, 1906. otišao u Pariz i ondje ostao do kraja života – najprije na Montmartreu, zatim na Montparnasseu, među slikarima koje danas zovemo École de Paris. Musée de Grenoble u svojem zapisu opisuje kako je isprva bio blizak fovistima i ekspresionistima, Toulouse-Lautrecu, Matisseu i Picassu, a potom ga je dublje obilježilo promišljanje Cézannea.
Njegov oblik nije došao iz slikarstva. Došao je iz kiparstva i iz muzeja. Nasjonalmuseet u Oslu u svojem tekstu uz jednu od svojih slika piše da ga je zanimala afrička skulptura i da je njezin linearan, izdužen stil njegovim figurama dao dojam profinjene modernosti; u boji je, prema istom zapisu, radije posezao za suzdržanom, protunaturalističkom paletom kubizma. Dallas Museum of Art uz svoju sliku dodaje imena – Matisse, Picasso, Braque, Derain – i kaže da su afričke maske cijenili zajedno, a njihov se utjecaj kod Modiglianija vidi u stiliziranoj obradi lica. Kustosica Yale University Art Gallery u snimci uz svoj zapis imenuje i mjesta: skulpturu koju je vidio u Parizu, među ostalim u Trocadéru, i maske s Obale Bjelokosti.
Sličnost nije bila cilj. Upravo je zato kontura tanka nacrtana linija, a pozadina plosnati zid boje bez dubine – i upravo zato djelo stoljeće poslije još uvijek djeluje moderno: u njemu nema ničega suvišnog. Umro je u Parizu 1920., u trideset petoj godini. Više o Modiglianijevu životu i radu.
»Za rad mi treba živo biće, moram ga imati pred sobom.«
Amedeo Modigliani, kako ga navodi Musée de Grenoble
Godine kiparstva i karijatida
Između 1909. i 1913. Modigliani se nije smatrao slikarom nego kiparom. Nasjonalmuseet piše da je oko godinu dana bio pomoćnik Constantina Brâncuşija i da se njegov osjećaj za oblik može pratiti u portretima nalik maskama. Musée de Grenoble navodi da su ga uz afričku umjetnost vodili arhajski grčki, etruščanski i egipatski kipovi te da je u tim godinama nastao niz Glava i Karijatida u kojima izraz počiva na pojednostavnjenju volumena i na konstruktivnom ritmu linije.
Iz istih godina dolazi motiv koji prolazi kroz cijeli njegov opus: ženska figura koja na podignutim rukama nosi teret iznad sebe – Karijatida. Zamisao je bila arhitektonska, tijelo kao stup, a nacrtao ju je mnogo češće nego što ju je uspio isklesati.
Klesanja se odrekao sredinom desetljeća. Musée de Grenoble kao razlog navodi krhko zdravlje i materijalne teškoće, zbog kojih se vratio slikarstvu i naručenom portretu. Vratio se s kiparevim očima, i upravo se to na platnima još uvijek vidi.
Modeli: krug koji slika sam sebe
Modigliani je slikao ljude koje je poznavao, pa kod njega često točno znamo tko je na slici. Jeanne Hébuterne, njegova družica posljednjih godina, ponavlja se na ovoj polici – u bijeloj košuljici, u žutom puloveru, u crno-crvenoj haljini, kako sjedi i do pojasa; Jeanne Hébuterne u žutom puloveru jedna je od njih.
Lunia Czechowska, mlada Poljakinja iz kruga trgovca Léopolda Zborowskog, također se ponavlja, i nijedna od tih slika nije ista slika. Jednu od njih Musée de Grenoble naslovljava jednostavno Žena s bijelim ovratnikom, a ime modela otkriva tek muzejski zapis. Zborowski je i sam na polici, kao Portret Léopolda Zborowskog, a s njim i njegova žena, Hanka Zborowska: trgovac koji je slikaru plaćao modele i platna, naručivao, prodavao i uzdržavao ga – i koji je svojemu slikaru i pozirao.
Uz njih stoje slikari i pjesnici istoga kruga: Moïse Kisling i Madame Kisling, Chaïm Soutine, kipar Jacques Lipchitz sa suprugom Berthe, Léopold Survage, Léon Indenbaum, Max Jacob, Léon Bakst, Jean Cocteau, Juan Gris, Viking Eggeling, slikar Pinchus Krémègne, trgovac Paul Guillaume i spisateljica Beatrice Hastings. Ovo nije galerija slavnih imena. Ovo je susjedstvo – École de Paris koja portretira samu sebe, jer si druge modele nije mogla priuštiti.
Aktovi i jedina izložba
Aktovi su njegov najpoznatiji niz i ovdje ih je cijeli red – ležeći, sjedeći, na plavom jastuku, raspuštene kose. Među njima je Ležeći akt. Upravo su mu aktovi donijeli jedinu samostalnu izložbu za života, u prosincu 1917. kod Berthe Weill u Parizu. U izlog je objesila akt; pred njim se okupila gomila, a policija je isti dan naredila da se slike uklone. Izložba se gotovo odmah zatvorila i prodala je gotovo ništa.
Na što je slikao
Modigliani je cijeli radni vijek bio siromašan i nosioci to pokazuju. Nije uvijek slikao na platno. Među djelima na ovoj polici muzejski zapisi navode karton, papir položen na drvenu ploču, platno s novinskim papirom iza sebe, laneno platno, krutu podlogu i ulje s grafitom na kartonu. Nosilac nije bio estetska odluka. Bio je ono što je toga tjedna bilo pri ruci.
To nije općenita tvrdnja nego ono što piše u našim zapisima o tim djelima. Ondje gdje se muzejski zapis nije slagao s onim što smo imali, prevagnuo je muzej; ondje gdje si katalozi proturječe međusobno, opis toga djela to i kaže, jer je neslaganje dio istine o predmetu.
Gdje su izvornici
Zapisi iz kojih su ovi opisi građeni dolaze iz muzeja i zbirki diljem svijeta. Među njima su Metropolitan Museum of Art i Solomon R. Guggenheim Museum u New Yorku, National Gallery of Art u Washingtonu, São Paulo Museum of Art, Barnes Foundation i Philadelphia Museum of Art, Musée national d’art moderne – Centre Pompidou, Musée de l’Orangerie i Musée d’Art moderne de Paris, Musée de Grenoble, LaM kraj Lillea, Tate i The Courtauld Gallery u Londonu, Kunstmuseum Basel, Kunstmuseum Bern i Kunsthaus Zürich, Albertina u Beču, Pinacoteca di Brera u Milanu, Moderna Museet u Stockholmu, Nasjonalmuseet u Oslu, Ateneum u Helsinkiju, Israel Museum u Jeruzalemu, Yale University Art Gallery, Art Institute of Chicago, Detroit Institute of Arts, Dallas Museum of Art, Norton Simon Museum, Toledo Museum of Art, Cincinnati Art Museum, Honolulu Museum of Art, Indianapolis Museum of Art, Pola Museum of Art i Nakanoshima Museum of Art u Japanu, Long Museum u Šangaju te zbirka Cerruti u Castellu di Rivoli. Neka su djela u privatnim zbirkama i ondje gdje je tako, to na stranici djela i piše.
Ondje gdje muzejski zapis nije bilo moguće pročitati, to ne skrivamo: stranica radije kaže da podatak nije provjeren nego da ga nagađa. A kada se ustanova sama ograđuje, njezina ograda ostaje u našem tekstu – ako muzej napiše »možda« ili »vjerojatno«, tako pišemo i mi.
Kada zapis proturječi sam sebi
Kod Modiglianija to se događa češće nego što bi se očekivalo, i na ovim stranicama to ne zaglađujemo – tiskamo obje strane i kažemo čija je koja.
Yale University Art Gallery svoje djelo naslovljava tako da ne imenuje nikoga, dok njegova vlastita kustosica u snimci uz isti zapis bez oklijevanja imenuje Jeanne Hébuterne; oboje je muzejevo i oboje stoji na stranici Portret mlade žene (Yale). Nasjonalmuseet u Oslu čini obrnuto: u kataloškom polju imenuje Annu Zborowsku, a dva odlomka više u svojem tekstu piše da je model vjerojatno nepoznat – Mlada žena (Oslo). Dallas Museum of Art objavljuje vidnu mjeru i mjeru s okvirom, a mjeru platna ne objavljuje uopće – Dječak u kratkim hlačama. Detroit Institute of Arts djelo datira samo u »rano dvadeseto stoljeće«, bez godine – Mladić s kapom. A Metropolitan Museum of Art jedno od svojih djela naslovljava Prodavačica cvijeća, premda na njemu nema nimalo cvijeća; katalozi zato uz taj naslov nose i jednostavniji, mlada žena koja sjedi.
Što ručno slikani Modigliani traži od slikara
Reprodukcija je ponavljanje postojeće slike. Kod nas to ne znači tisak nego novu sliku: slikar isti motiv, istu kompoziciju i iste boje vlastitim potezom polaže na platno u ulju.
Kod Modiglianija je to teže nego što izgleda, i baš zato znači više. Pozadine su plosnate i blizu jedne jedine boje, pa se svaka neravnomjernost nanosa vidi. Boja oblik ne modelira svjetlom i sjenom – ispunjava ga, pa ton mora biti točan odmah. Obris je nacrtana linija koja mora sjesti u jednom pokretu; ispravljate li je, ispravak se vidi. I oko: na nekim je slikama badem bez zjenice, ploha, a na drugima je zjenica ondje i pogled vam se vraća. Koje od toga pojedina slika ima nije pojedinost. To je njezin karakter.
Tisak može prepisati prizor, ali ne i nanos: plosnata boja na platnu nosi ispod sebe tkanje i rub poteza, a tisak ne nosi ni jedno ni drugo. Među reprodukcijama na platnu ovo je upravo ona vrsta slike kod koje je slikareva kopija vidljivo pravi odgovor.
Koju odabrati i kamo je objesiti
Portreti su okomiti i tihi; djeluju u spavaćoj sobi, na hodniku ili u uredu, gdje gledatelj stoji blizu. Aktovi su ležeći i traže širi zid – iznad kauča ili iznad kreveta. Karijatida i studije iz kiparskih godina grafične su i dobro podnose manji format, i to u nizu od dvije ili tri.
Budući da su pozadine plosnate i mirne, Modigliani se ne prepire s bojom zida iza sebe. Djeluje na bijelom i jednako na tamnom ili toplo toniranom zidu, a kako je svaki oblik na njemu velik, ostaje čitljiv i kad je platno malo. U bogato opremljenom prostoru to je dodatna prednost: slika ne dodaje nered, dodaje mirnu figuru.
Kako teče narudžba
Najprije birate motiv, zatim mjeru. Svaka je slika naslikana u mjeri koju odaberete, a ako vaše mjere nema na popisu, izrađujemo je po narudžbi. Okvir birate u našoj 3D aplikaciji koja odabrani okvir crta realistično. Želite li vidjeti kako će slika izgledati na vašem zidu, poslužite se našom uslugom vizualizacije – to je usluga odvojena od izbora okvira. Kada je platno gotovo, fotografiramo ga i fotografiju vam šaljemo na potvrdu prije nego što napusti atelijer. Ako izbor prepuštate obdarenome, postoji poklon-bon.
Česta pitanja
Što je ručno slikana reprodukcija?
Nova slika, ne tisak. Slikar kistom i uljanim bojama na platno naslika isti motiv, istu kompoziciju i iste boje kao izvornik. Budući da radi čovjek, pojedini se potezi i nijanse među kopijama pomalo razlikuju; to nije greška, to je razlika između slike i tiska.
Kamo objesiti portret, a kamo akt?
Portreti su okomiti i mirni te pripadaju ondje gdje gledatelj stoji blizu – hodnik, spavaća soba, ured. Aktovi su ležeći i traže širi, slobodan zid, primjerice iznad kauča ili kreveta. Karijatida i kiparske studije grafične su i dobro djeluju u manjem formatu ili u nizu.
Mogu li dobiti sliku u mjeri koje nema na popisu?
Možete. Svaka slika nastaje u mjeri koju odaberete, a ako vaše mjere nema među ponuđenima, naslikat ćemo je po narudžbi.
Zašto oči na nekim slikama imaju zjenice, a na drugima ne?
Zato što je Modigliani tako slikao. Na nekim je platnima oko badem bez zjenice, plosnata ploha boje, a na drugima je zjenica naslikana i pogled se vraća gledatelju. Kustosica Yale University Art Gallery taj suzdržan, prazan pogled povezuje s afričkim maskama. Kod narudžbe kopije to nije pojedinost nego karakter slike, pa ga zadržavamo onakvim kakav je na izvorniku. Prebrojili smo svih 76 djela na ovoj polici: kod 53 zjenica nema, kod 17 ih ima, tri imaju po jednu od svake, dva imaju zatvorene oči, a kod jednoga presudu nismo mogli izreći – djelo po djelo.
Jesu li dvije kopije iste slike jednake?
Nisu, i ne mogu biti. Svako platno naslika slikar, pa je svaka kopija pomalo svoja. Prije otpreme primate fotografiju dovršenog platna i potvrđujete je.
Kako biram okvir i kako vidim sliku na svojem zidu?
Okvir birate u 3D aplikaciji koja odabrani okvir crta realistično. Kako će slika izgledati na vašem zidu, pokazuje naša usluga vizualizacije; to je usluga odvojena od izbora okvira.
Je li prikladno za dar?
Jest. Ako mjeru ne želite birati sami, postoji poklon-bon koji obdareni sam unovčuje. Kod aktova je motiv otvoren, pa je bolje znati kamo će slika biti obješena: u spavaćoj sobi djeluje samorazumljivo, u dnevnoj je odluka.
Kako djelo stiže?
Napeto na drveni podokvir i spremno za vješanje ili smotano u tuljcu, kako odaberete. U oba slučaja putuje u zaštitnoj ambalaži.